Od zabrinutosti do depresije

koronavirus
Od zabrinutosti do depresije

Matea Kovačević i Doris Rozić sa Studija psihologije Filozofskog fakulteta govore kako se nositi s depresijom u vrijeme pandemije koronavirusom 

“Upoznaj samog sebe!” označava kamen temeljac emocionalne inteligencije - svijest o vlastitim osjećajima u trenutku kada do njih dolazi. Na prvi pogled može nam se činiti da dobro poznajemo svoje osjećaje, no postoje trenuci kada ne obraćamo pozornost na ono što zapravo osjećamo. Što je onda s našim emocijama u kriznim situacijama poput pandemije COVID-19?

Kako uspješno izaći na kraj s tjeskobnim i zabrinutim mislima koje se javljaju kao odgovor na ovu stresnu situaciju za cjelokupno čovječanstvo? Kako spriječiti pojavu poteškoća u raspoloženju?

Nerijetko se može čuti i vidjeti na društvenim mrežama: “Kada završi ova cijela situacija, trebat će nam svima stručna pomoć”. Psiholozi se koriste pojmom metakognicije kako bi označili svijest o kognitivnim procesima i svijest o vlastitim unutarnjim stanjima. Pri takvoj autorefleksivnoj svijesti um primjećuje i istražuje samo iskustvo, uključujući i emocije. Kako smo već naveli, uzmimo u obzir trenutke kada nismo obraćali pozornost na svoje prave osjećaje, rješavajući ih na neprimjeren način te se kao takvi mogu pojačati u ovakvim trenucima i dovesti do destruktivnih ishoda, kako za nas, tako i za naše najbliže. Ovisno o iskustvima i o tome koja nam je prirodna reakcija bliža, postoje ljudi koji pomno prate svaku pojedinost u uznemirujućim situacijama nasuprot onima koji pozornost žele preusmjeriti na nešto drugo. Kod prvih može nesvjesno doći do pojačavanja vlastitih reakcija te emocije doživljavaju još intenzivnijima, dok kod drugih dolazi do minimalizacije emocionalnih reakcija.

Model “Raspoloženje kao informacija” (Schwarz i Clore, 2007; prema Drače i Đapo, 2017), polazi od pretpostavke da osobe koriste svoje raspoloženje kao izvor informacija o globalnom stanju svoje okoline. Stoga nije čudno da misli poput: “Hoću li ostati bez posla?”, “Hoćemo li imati hrane za preživjeti?”, “Moram li nositi maskicu i rukavice?”, “Kada će ovo prestati, dosta mi je?”, “Vidi onog što šeta slobodno, a bio u kontaktu sa zaraženim.”, doprinose paničnom ponašanju kod ljudi, gdje se “zabrinuti um” vrti u beskrajnom vrtlogu, pri čemu jedan skup briga dovodi do drugih. Prema Roemer i Borkovec (1993), zabrinutost je temelj svih tjeskoba. U zabrinutosti nema ničeg lošeg; reakcija koja prati zabrinutost jest budnost za potencijalne opasnosti, koja je nesumnjivo bila bitna za preživljavanje tijekom evolucije. Kada strah i neznanje potaknu emocionalni dio mozga, dio tjeskobe koja nastaje fiksira pozornost na neposrednu opasnost, prisiljavajući um da se počne opsesivno baviti time i privremeno zanemari sve ostalo. Misli kao što su ove s kojima smo suočeni tijekom pandemije COVID-19 nastaju sa kroničnim brigama koje se ponavljaju, reciklirajući se i ne dolazeći do pozitivnog rješenja.

Mnogi istraživači koji su se bavili pomnijim proučavanjem zabrinutosti pokazuju da ona ima sva obilježja emocionalnog stanja niske pobuđenosti: misli dolaze niotkud, nemoguće ih je obuzdati, stvaraju neprestan protok tjeskobnih misli, ne dopuštaju pristup razumu i osobe često nemaju odgovor na problem. Zbog cirkularnosti misli, kada se taj isti ciklus ponavlja, zabrinutost počinje prelaziti granicu prihvatljivog i može prerasti u poteškoće povezane s tjeskobom, napadaje panike, prisilne misli, opsesije. Jedan od glavnih čimbenika koji određuju hoće li zabrinutost ustrajati ili nestati je stupanj do kojeg se osoba zaokuplja problemom. Zabrinutost zbog onog što nas tišti samo pojačava i produžuje potištenost koja se može javiti u nekoliko oblika, a svaki od njih se usredotočuje na neki aspekt depresije - koliko se osjećamo umornim, koliko malo motiviranosti imamo.

Depresija je emocionalno stanje obilježeno negativnim slutnjama i velikom tugom, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, povlačenjem od drugih, nesanicom, gubitkom interesa i nepronalaženjem zadovoljstva u aktivnostima u kojima je osoba ranije uživala (Davison i Neale, 1999; prema Špehar, 2016). Depresivna osoba može biti potištena ili tužna, ali tuga je često manje vidljiva u odnosu na opći gubitak interesa za aktivnosti u kojima je osoba ranije uživala, a razdražljivost je raspoloženje koje je u najvećem stupnju prisutno. Depresivne misli se javljaju automatski i čovjekovom mentalnom stanju se nameću nepozvano. Osobe koje lako padaju u depresiju sklone su stvaranju snažnih mreža između takvih misli, tako da ih je teže potisnuti. Posljedično, depresivni poremećaji su jedna od najbržih rastućih dijagnoza modernog doba. Uzimajući u obzir vrijeme potrebno za dijagnosticiranje depresije, simptomi trebaju biti prisutni najmanje dva tjedna, a kako pandemija COVID-19 traje nešto više od mjesec dana, možemo pretpostaviti da postoji dvosmjerna veza između ove trenutne pandemije i uzroka javljanja depresije, kao velikog javnozdravstvenog problema.

Kako praktično primijeniti sva ova saznanja koja danas imamo? Kako se izboriti sa negativnim mislima koja nam se nameću kao automatske?

Bilježenjem prisilnih misli, slika koja potiču zabrinutost - Jedna od stvari koje zabrinute osobe ne mogu činiti jest pridržavanje jednostavnih savjeta kojima su često izloženi: “Nemoj misliti na to”, “Jednostavno budi bez brige, samo se opusti”. Registriranjem i identificiranjem epizoda, slika i misli koje potiču zabrinutost što je moguće bliže u trenutku javljanja ciklusa briga-zabrinutost, olakšavanju prepoznavanje zabrinutosti u početnoj fazi javljanja. Mogu si pomoći praktičnim idejama kao što je uvođenje check-lista za bilježenje ponašanja, alarma na svojem smartphoneu kao podsjetnika za registriranje takvih misli, s nekom ohrabrujućom porukom kao naslovom su dobar početak.

Uvođenje zamjenskih aktivnosti - Nakon uspješnog prepoznavanja situacija koje potiču zabrinutost, preporučljivo bi bilo da se ulaže trud kako bi aktivnosti tipične za emocionalna stanja niske pobuđenosti, kao što su tužan film, roman s tragičnim završetkom, izležavanje u krevetu zamijenili pozitivnim i za raspoloženje prigodnim načinom skretanja misli. Aktivnosti poput tjelovježbe (20-30 minuta na dan), pijenja kave, koja potiče lučenje serotonina, toplih napitaka, plesanje, učenje novih vještina samo su neke od pozitivnih stvari koje možemo učiniti za svoje mentalno zdravlje.

Pružanje pomoći onima kojima je potrebna - Kada se depresija i zabrinutost hrane dubokim razmišljanjima, utvrđeno je kako pomaganje drugima ima pozitivne efekte na takva emocionalna stanja. Za vrijeme pandemije COVID-19 pružaju nam se brojne mogućnosti za društveni doprinos (uključivanje u volonterske aktivnosti, skrb za starije i nemoćne, pomaganje beskućnicima i potrebitima) koje su jedan od najučinkovitijih načina za promjenu raspoloženja.

Kognitivno preoblikovanje - jedan od najsnažnijih, ali izvan terapije malo korištenih lijekova je gledanje na stvari iz drugačije perspektive. Prirodno je žaliti za društvom, za mogućim otkazom na poslu, iskazivati frustraciju zbog potrebnih prilagodbi na nastavu iz daljine, zatvorenost u vlastitim domovima. Naše kognicije, misli i osjećaji utječu na naše ponašanje. Potičući online razgovor s prijateljima, trudeći se u izvršavanju radnih obveza, trudeći se savladati poteškoće vezane uz nastavu na daljinu, sigurno je da ćemo osvijestiti vjerovanje u vlastitu samoefikasnost, svaki mali korak u danu i dalje je korak!

Ako ste ipak osoba za razgovor, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnih osoba. Stručnu pomoć možete dobiti putem studentskog Savjetovališta na email: [email protected]. Ne postoji bolji lijek od davanja i primanja pomoći!

Stay safe :)

Matea Kovačević / Doris Rozić

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?

Mišljenje

doc. dr. sc. Marko Odak, prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista