Smijeh je lijek kojim se ne možemo predozirati

Dragana Vučić Đekić:
Smijeh je lijek kojim se ne možemo predozirati

Dr. sc Dragana Vučić Đekić nedavno je u Zagrebu imala promociju knjige „Komedija sa stavom“ u kojoj je uspjela nasmijati publiku, kritizirati i stvoriti atmosferu opuštanja i rasterećenja. Uz to vodi i dramske radionice Dramatuljci koje su joj posebno drage jer je riječ o kreativnome radu s djecom.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je doktorski studij koji ju je privukao  zbog interdisciplinarnoga programa iz književnosti, kulture, izvedbenih umjetnost i filma.

“Izabrala sam za svoje istraživanje jednu popularnu izvedbenu formu, stand-up komediju i moram reći kako je bilo izuzetno zabavno pisati o stand-up komediji jer je to uključivalo česte odlaske na stand-up nastupe, gledanje izvedbi domaćih i stranih komičara, bilo uživo, na video snimkama, vodila razgovore i ankete sa stand-up komičarima, analize njihovih nastupa. Taj zabavno-znanstveni spoj urodio je knjigom „Komedija sa stavom“ koja je nedavno promovirana u Zagrebu“, objašnjava dr. sc.Vučić Đekić.

Autorica govori kako je stand-up komedija posljednjih deset do petnaest godina u Hrvatskoj postala jedan od važnih, a dosada znanstveno zanemarenih pa i pogrešno shvaćenih kulturnih fenomena. Nada se da će ova knjiga doprinijeti drukčijem pozicioniranju stand-up komedije u kulturi.

Ne sjeća se naročito svoga djetinjstva, samo u fragmentima pa o sebi kao djetetu može reći samo ono što su joj pričali drugi. Rekli su joj da je bila vrlo “živo” dijete, kojemu su davali sve na svijetu da bude pet minuta na jednom mjestu. Roditelji su nju i njena tri brata često vodili kod bake na selo pa je imala ono što je u djetinjstvu jako potrebno, kontakt s prirodom, pozitivnu dosadu, spontanu igru i puno slobode.

“Nisam imala puno igračaka, ali zato sam imala priliku aktivirati maštu. Stalno sam doma priređivala neke predstave i pravila “scene”. Tako sam jednom iz hladnjaka uzela salamu, odnijela je u dućan i htjela prodati trgovcu. On je to rekao tati pa je moj prvi poduzetnički plan bio brzo raskrinkan”, kroz smijeh prepričava svoje dogodovštine.

U školi je bila aktivna u recitatorskoj i novinarskoj družini. Kao da je već tada nesvjesno odlučila čime će se kasnije baviti u životu. Završila je Studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Mostaru, predavala u školi i radila deset godina na Hercegovačkoj televiziji Mostar kao novinarka i urednica emisije iz kulture.

Misli da se prva ljubav za književnošću probudila još u djetinjstvu kroz slušanje priča baka, djedova i roditelja. Počela je pisati pjesme u gimnazijskim danima, možda i ranije. “Tada sam mislila da su to najbolje pjesme na svijetu i kako je to sve za Nobelovu nagradu. Kasnije što sam više čitala, manje sam pisala. Tako to biva kada se počne buditi duh samokritičnosti”,navodi u razgovoru.

Poseban utjecaj na njeno pisanje imao je pokojni novinar i književnik Nenad Valentin Borozan koji je u svojoj emisiji na tadašnjoj Hrvatskoj radio-postaji Mostar pročitao njene prve pjesme i jednu priču. Također je jako zahvalna pokojnoj profesorici Olgi Marić koja je svoje učenike poticala da književnost nauče povezivati sa životom, a ne ju doživljavati kao nešto apstraktno i strano.

“Naučila nas je da na pitanje 'Što je pisac htio reći' ne postoji jedan odgovor, već da svatko može imati svoju perspektivu pjesme i priče. Poticala nas je na razmišljanje i što je najvažnije izražavanje svoga stava o bilo kojoj temi”, ističe dr.sc. Vučić Đekić.

Jednu njenu zadaćnicu pročitala je naglas pred svima u zbornici, što je ona doznala od razrednice koja je to ponosno priopćila pred razredom. Takvi trenutci su presudili da  kasnije ode na Studij hrvatskoga jezika i književnosti.

Kada sam je upitala ima li kruha u književnosti citirala je poznatog Jasenjina koji je rekao: “Novca ne daju pjesnicima. Srećom, pjesnici ne žive samo od kruha.”

Za dramske radionice koje vodi voli reći da se tu ne uči djecu glumiti jer oni to već znaju; oni su rođeni glumci, prirodni, spontani i intuitivni. ”Kroz dramsku suigru dijete se uči suradnji, toleranciji i strpljenju i što mi je najvažnije razvija empatiju stavljajući se u ulogu drugoga. U Dramatuljcima je do sada sudjelovalo stotinjak djece, među kojima su neka bila u početku malo sramežljiva da bi kasnije nastupala slobodno i otvoreno pred publikom”, objašnjava sugovornica.

Na smijeh gleda kao dobar lijek kojim se ne možemo predozirati te kaže kako on pomaže da se lakše nosimo sa životnim nedaćama. „Charlie Chaplin je rekao kako je smijeh čuvar razuma koji  nam pomaže da ne klonemo pred ozbiljnošću života. Nije samo važno smijati se,  već je važnije imati pozitivan stav prema svemu što se događa u životu”.

Budući da je majka dvoje malene djece, kroz smijeh ističe da je slobodno vrijeme za nju pomalo apstraktna kategorija.

“Ovisi što tko doživljava kao slobodno vrijeme. Vrijeme provedeno s djecom, u igri i druženju je na neki način slobodno vrijeme jer su i to opuštajući trenuci. Naravno, nađem vremena i biti malo sama sa sobom, s dobrom knjigom i dobrim prijateljima.”

S obitelji je posljednjih godina bila na mnogim lijepim mjestima od kojih izdvaja Bali i Siciliju. Kaže kako je posebno iskustvo putovati s djecom i gledati svijet iz njihove perspektive. Primjerice, kada je njena četverogodišnja Pia vidjela čuveni Michelangelov kip Davida u Firenci pitala je “A zašto je ovaj striček gol?”

Životni moto sugovornice su stihovi Tina Ujevića. „Velik sam bio kad sam bio dijete“ jer je shvatila da najviše uči od svoje djece i djece uopće. Treba se samo intuitivno “podići” na njihovu razinu.

Universitas mosariensis / Danijela Mandić

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista

Vrijeme u Mostaru

Weather in

  • Djelomična naoblaka
  • Temperature: 25°C