Badnji dan u Hrvata

TRADICIJA I OBIČAJI
Badnji dan u Hrvata

Danas je Badnjak ili badnji dan - dan prije Božića kada se slavi rođenje Isusa Krista. Kulminacija je to intenzivne priprave za Isusov dolazak na zemlju u dječjem obliku koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju došašća ili adventa. Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači.

Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Katolička crkva post ne smatra obveznim. Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića. Mise polnoćke se služe u crkvama u ponoć ili sve češće dječje polnoćke u 20 sati kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Boga.

Badnji dan ili Badnjak, a posebice badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke.

U seoskim folklornim tradicijama na badnjoj večeri okupljali su se svi ukućani. Kućni gospodar unosio je slamu (ili sijeno) u dom i rasprostro je po sobi, uz izricanje čestitke ukućanima; na slamu bi te noći polijegala djeca. Na stolu u sobi stajao je poseban svečani kruh (česnica, ljetnica, litnjak, božitnjak, krsnica i sl.), urešen figurama od tijesta. Kriške toga kruha odnosili bi u staju ili u tor životinjama za koje se vjerovalo da te noći imaju moć govora.

U Hercegovini su u rano jutro muški članovi obitelji, obično otac i sin, ili djed i unuk, odlazili u šumu i u svojim ogradama sjekli tri badnjaka od već određenoga duba te ih na ramenima donosili na ognjište. Domaćica je tražila od domaćina da usječe mahovnjat badnjak kako bi ovce bile runatije. Badnjak se sjekao s jedne strane i ukoso, a bio bi oko metar dug i trideset do pedeset centimetara debeo.

Kada je badnjak donesen iz šume trebalo ga je zatesati i na njegovom gornjem dijelu teslom napraviti križ, te ga prisloniti pod strehu, uz zid kuće do ulaznih vrata. Oko njega bi se stavila još dva manja badnjaka bez znaka križa.

U Jasenici kod Mostara bi preko dana domaćin usjekao tri badnjaka i tri uzglavka od dubovine, donio ih kući i zasjekao udnu. Prije badnjeg dana, u stolačkom kraju, usjekli bi se badnjaci od hrastova drveta. Obično su se sjekli od istog stabla pa bi se prerezali na tri dijela. Na Badnji dan bi se stavili kraj vrata od kuće, tu bi se okitili brštanom i blagoslovili.

Širokobriješki običaj je bio da domaćin u zoru u svojoj najbližoj ogradi usječe jedan živac malo otanje drvo, badnjak, da se može unijeti u kuću. Domaćin bi potom usjekao iver od badnjaka i stavio u njivu.

Bdjenje počinje uvečer kad se obitelj okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim krajevima u BiH, domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer!" Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!"

Nakon donošenja panja badnjaka i unošenja slame, slijedi večera s biranim jelima. Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru, prenosi prvi.tv.

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?

Mišljenje

doc. dr. sc. Marko Odak, prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista