Život piše filmove, posebno u ratnim vremenima. Domovinski rat može biti izvor inspiracije za filmske autore, kao što dokazuje priča o junaku tog perioda hrvatske povijesti – Anti Bakoviću.
Ovaj čovjek je dao život za svog prijatelja, Martina Paponju, brata po oružju. Martin je uspio preživjeti skriven unutar neprijateljskih redova dva dana. Danas živi povučenim životom u svom hercegovačkom selu, a kada se prisjeti 1. srpnja 1992., osjećaji su mu dvostruki. Pita se zašto je ostao živ i kako je preživio taj nemogući dan, piše Slobodna Dalmacija.
Vratimo se u 60-ih godina 20. stoljeća u Mokronoge kod Tomislavgrada, gdje je Ante Baković odrastao uz rijeku Šujicu. Otac Jozo je radio u Njemačkoj, dok je majka Iva odgajala Antu, mlađu sestru Dragu i brata Ivana. Antin brat Ivana se prisjeća tih dana sa sjetom.
Ante je završio gimnaziju u Tomislavgradu, ali nikada nije završio fakultet u Mostaru gdje je studirao matematiku i fiziku. Pridružio se prvima policijskim postrojbama u Hrvatskoj 1990. godine, koje su kasnije bile preteče hrvatske vojske. Bio je pripadnik Jedinice za posebne namjene Kumrovec i sudjelovao u akcijama u Pakracu i na Plitvicama tijekom početka Domovinskog rata 1991. godine.
Ipak, najveće herojstvo pokazuje 1. srpnja 1992., kada je stradao braneći svoje suborce na hercegovačkom brdu. Ante je dao život za Martina Paponju, pokazujući hrabrost i požrtvovnost do samog kraja.
Martin Paponja s puno emocija priča o tom danu i svom prijatelju Anti. Njihov odnos i zajedničke borbe obilježili su ih zauvijek. Ante je pokazao hrabrost od početka rata u akcijama u Pakracu i na Plitvicama, pa do svog posljednjeg dana.
Sva herojstva koja je pokazao Ante Baković ne mogu se usporediti s njegovom hrabrošću i žrtvom koju je dao za prijatelja tog sudbonosnog dana u srpnju 1992. Njegova hrabrost i požrtvovnost ostaju trajni primjer hrabrosti i požrtvovnosti.
Izvor: ( tomislavcity.com / Treci.ba )
