Gledati u budućnost trokutaste nam države i biti optimista graniči sa ludilom, ludilom nezabilježenim na širim europskim prostorima.

Nigdje nema toliko mržnje, jala i nepodnošenja kao ovdje.

Dok svi zajedno tonemo godinama u živo blato, vjerujući izabranim vođama, istovremeno se svađamo putem društvenih mreža.

Nema teme pod ovim nebom koja u trećem komentaru ne postane nacionalistička. Dovoljno je spomenuti bosanski maslačak ili hrvatsku bokvicu i eto rata.

Internet ratnici postaju sve brutalniji, bez straha od kazne, skakutanje od teme do teme samo s jednim ciljem – uvrijediti, ispljuvati i okaljati suprotnu stranu.

Najnoviji uzlet je nova pjesma Marka Perkovića Thompsona.

Oni koji su se devedesetih borili i stali pred jačeg neprijatelja razumiju tu pjesmu, razumiju je jako dobro.

Mnogi su izgubili život, mnogi su ostali invalidi, a još više shvatili su nepravdu koja traje do današnjeg dana. Pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’ opisuje više od trideset godina našeg života.

I onda otvorite nekoliko portala i shvatite o čemu ljudi mogu pisati. Sve zbog spomena Gospe i Mostara. Thompson i njegova pjesma su proglašeni agresorskim napadom na, zamislite, urednu i sređenu BiH.

Mnogi komentatori ili su previše mladi da se sjećaju, ili su loši kovači novije historije BiH.

Da su realni, Thompson bi bio samo glazbenik iz susjedne države. Da su realni, sjetili bi se ‘Lipanjskih zora’, a ono što se dogodilo kasnije, spada u ratna djela suprotstavljenih strana.

Da, bilo je zločina, ali ih je bilo na obje strane, sviđalo se to nekome ili ne. Prevelika mržnja prema hrvatskom i prevelika mržnja prema bošnjačkom je zabrinjavajuća.

Ipak, mislim da Bošnjaci malo više mrze. U stanju su prišiti tek rođenom djetetu, negiraju pojam Hrvat u BiH, negiraju zastavu…

Prisvajanje Bosne postaje nepodnošljivo i iritira druge. Ni Hrvati nisu ništa bolji, prozivaju za ljiljane i sve što smatraju da im je oduzeto.

Sve u svemu, mrežno svađanje nema kraja.

Odrastamo generacije koje će i dalje gledati u kukuruz, vikati ‘Allah egber’ i pjevati ‘Sprem’ te se’…

Na izborima podržavamo svoje, čak i ako su lopovi, ispraćamo sinove i kćeri u inostranstvo i preživljavamo u ovoj kolektivnoj socijali zvanoj – Bosna.

Važno je da se ne puca, čak i ako će naši unuci pjevati njemačke pjesme Marka Perkovića Thompsona, ilahije i kaside, ili Čiča Dražu. Bitno je da mirujemo.

M. Konta

Izvor: ( relax-portal.info / Treci.ba )