U Glamoču se nekoliko mladih ljudi odvažilo na pokretanje malih biznisa, ali su prepreke u slabo razvijenoj sredini ogromne. Rukotvorine entuzijastičnih pojedinaca završe u kutu sobe i dugo čekaju na svojih pet minuta.
Lejla Ćirić
Leonarda Kljajić, dvadesettrogodišnjakinja sa diplomom o završenom ranom predškolskom odgoju i obrazovanju iz Splita, izrađuje bukete od ruža koje pravi od satenske trake.
“Odlučila sam pokušati izraditi cvijeće od satenske trake nakon što sam vidjela djevojku na internetu koja je to radila. Materijale sam nabavljala u Livnu prije odlaska na fakultet u Split, gdje sada nastavljam svoj hobi”, kaže Leonarda.
Početak je bio težak za Leonardu, ali je naučila da se nosi sa trnovitim putem. Materijale sada nabavlja u Splitu gdje ima najbolji izbor i najkvalitetnije satenske trake. Iako se u Splitu osjeća cijenjeno, u Glamoču ne nailazi na podršku, već na komentare o cijenama bez razumijevanja truda uloženog u izradu svakog buketa.
“Nadam se da će lokalni izbori u BiH 6. oktobra donijeti promjene koje bi podržale male biznise u Glamoču. Trebala bi postojati službena stranica za promociju malih biznisa, kao i mjesto za izlaganje proizvoda kako bi se ljudima predstavilo ono što radimo”, kaže Leonarda.
Ista potreba za podrškom malim biznisima u Glamoču osjeća se i kod učenice Srednje škole “Tin Ujević”, Marije Belenzade. Ona je završila s izradom zlatoveza kada je upisala srednju školu, ali smatra da je to odlična ideja za razvoj malog biznisa uz dovoljno strpljenja.
“Zbog nedostatka podrške i straha od nepoznatog, trenutno sam pauzirala sa zlatovezom. Vjerujem da treba više pažnje posvetiti malim biznisima u Glamoču kako bi se mladi potakli na kreativnost”, kaže Marija.
Male sredine poput Glamoča izazov su za mlade ljude koji sanjaju o pokretanju vlastitog biznisa, ali se suočavaju sa nedostatkom podrške i straha od osude okoline. Osnovna i srednja škola pružaju brojne aktivnosti, ali kad završe školovanje, mnogi se ne usude krenuti u samostalne poduhvate zbog straha od stereotipa i mišljenja drugih.
“Nažalost, mnogi mladi ovdje nemaju dovoljno samopouzdanja da istraže svoje vještine i započnu vlastiti biznis. Nadam se da će se situacija promijeniti i da će se mladima pružiti podrška u ostvarivanju njihovih snova”, kaže Ana Vulić, učenica devetog razreda.
Dok industrija napreduje, rukotvorine se postupno gube iz fokusa. Ostaje pitanje može li mašina ikada zamijeniti dušu koju ljudske ruke unose u svaki ručno izrađeni proizvod.
Etrafika
Izvor: ( livnovine.com / Treci.ba )
