Da bismo stekli približan uvid u život žene na selu nekad i danas, kao i žene iz poslovnog svijeta i kako one vide tu tešku i nedovoljno priznatu ulogu, moramo se podsjetiti na prošlost i pokušati sagledati kako danas sve to izgleda.

Piše: Nedjelja.ba

Uloga žene je tema koja je stalno prisutna u znanstvenim radovima, polemikama, poetskim djelima… Biblija i druge svete knjige posvećuju posebnu pažnju ženi i majci. Postoje mnoge legende koje su prenošene s koljena na koljeno.

Katolici Rame posebno poštuju tri žene u svom vjerskom i svakodnevnom životu: Majku od Milosti (Gospu Ramsku), Divu Grabovčevu i Ramsku majku.

Ramska majka je kroz povijest uvijek imala svoju posebnu ulogu. Za Ramljake ona predstavlja ogledalo vjere, žrtve i ponosa. Njihovim mukotrpnim radom i strpljenjem kroz sve nevolje, od progona kroz povijest, gubitka najmilijih u ratovima, odlaska muških na rad u inozemstvo, pa do današnjih dana, ove žene su pokazale izuzetnu hrabrost i vjernost svojoj obitelji i časti Rame.

Da bismo stekli približan uvid u život žene na selu nekad i danas, moramo se podsjetiti na prošlost i pokušati sagledati kako danas sve to izgleda. Žene na selu su često morale obavljati mnoge teške poslove poput rada na polju, brige o obitelji i istovremeno obavljanje uloge majke. Ovaj složeni splet uloga predstavlja fenomen koji je vrijedan socioloških i psiholoških istraživanja.

Za ovu temu pronašli smo tri zanimljive sugovornice. Prvo odredište bilo je naselje Donja Vasta.

Od teškog života u mladosti do austrijske mirovine

Kata Karača iz Donje Vaste u župi Uzdol u Rami mlada se udala u susjedstvo, iz zaseoka Marića došla je u Karače. Postala je deseti član obitelji kada se udala za Joza-a. Njezin suprug nije imao oca pa je ulogu obiteljskog glave preuzela njegova majka uz pomoć strica.

“Živjeli smo svi zajedno. Zemlju smo morali obrađivati od jutra do sutra. Radili smo na našoj škrtog zemlji. Hrana je bila oskudna jer smo proizvodili samo ono što nam je bilo potrebno”, rekla je Kata o životu nakon udaje.

Kao i mnogi iz ovog kraja, njen suprug Joza otišao je na rad u Austriju. Kata je ostala sa svojom obitelji. Negdje krajem 1980-ih počeli su se pojavljivati zdravstveni problemi. Kata je poslala pismo mužu u Austriju koji je nakon Božića došao po nju i odveo je sa sobom. Nakon završetka uspješnog liječenja u Austriji, Kata je pronašla posao i odvela svu četvero djece u inozemstvo gdje je ostala do mirovine. Unatoč teškom životu u mladosti, njen rodni kraj ju je privukao natrag.

Ono što je naučila i voljela u mladosti, to radi i danas. “Bavim se svim i svačim, cijeli ženski posao koji se nekad radio: predenje, pletenje, tkanje, šivanje, heklanje… Nemam slobodnog vremena. Oduvijek sam bila zainteresirana za ručne radove. Volim čuvati starine i našu narodnu nošnju. Imamo sačuvane dijelove nošnje starije od 100 godina. Obnovila sam ono što je bilo potrebno i izradila novo”, rekla je Kata čiji ručni radovi često završavaju na humanitarnim prodajama. Kao svoju životnu poruku, Kata je rekla: “Dragi moji, molite, volite i poštujte starije osobe. Radite jer se rad isplati. Nitko nije savršen, ali trudila sam se olakšati život svima nama.” Dok je govorila, Kata je pregledavala svoju staru i novu nošnju. Ova vrijedna žena pretvorila je svoju staru kuću u mali muzej gdje se može vidjeti što su žene nekad izrađivale kada nisu radile na polju.

Rad i molitva drže zajedno

Ostavljajući Katu da uživa u svom radu, krenuli smo prema drugom odredištu u ramskom kraju. Vozeći se prema Vlekama, osjetili smo mirise sira i pogače. Ana Stipić upravo je pakirala sir dok se ispod sača pripremala pogača.

Ana Stipić, djevojački Žilić, rođena na Kozlu, odrasla je u brojnoj obitelji. Nakon udaje za Miju Stipića, kratko su živjeli u Hrvatskoj prije nego što su se vratili u Vlake u Rami iznad Ramskog jezera. Imaju tri sina.

^{Ana Stipić: „Ono što mene i moju obitelj drži na okupu jest molitva bez koje ne počinjemo dan“}

“Cijeli život se bavimo stočarstvom i poljoprivredom. Najvažnije je voljeti ono što radiš, a tu ljubav prenosimo i na djecu. Stočarski posao zahtijeva rano ustajanje, puno odricanja i rad bez obzira na vremenske uvjete. Svaki dan započinjemo molitvom Bogu, a onda se dogovaramo tko će raditi što. Lično osmišljavam što kuhati…” rekla je Ana opisujući svoju svakodnevicu koja uključuje mužnju krava, čišćenje štale, dok sin Josip brine o ovcama. “Imamo puno posla jer imamo dosta životinja, pa ponekad moramo provesti nekoliko sati čišćenjem i hranjenjem stoke. Ljeti je lakše jer životinje idu na pašu, dok zimi moramo donijeti hranu životinjama. Kosimo livade, čak i tuđe jer mnoge ostaju zapuštene. Zahvaljujemo prijateljima i susjedima koji nam ustupaju livade na korištenje”, opisuje Ana dio svog seoskog života.

Pašnjaci bogati travom i ljekovitim biljem omogućuju kvalitetno mlijeko i janjetinu posebnog okusa za koje vlada veliko zanimanje. Ana priprema vrhunski sir iz mišine, dok je janjetina uvijek brzo rasprodana. “Od jutarnjeg mlijeka pravim sir, a također radim i kiselo mlijeko koje često darujem. Imamo mnogo kućanskih poslova koje moramo obaviti, ali nam u tome pomažu muž i djeca. Sretna sam što su se moja djeca odlučila baviti poljoprivredom, znam da ih to ispunjava. Svjesni su da bez truda nema zarade”, rekla je Ana, svjesna da je moderna tehnologija promijenila mnogo toga. Rijetkost je vidjeti djecu u ruralnim područjima u kontaktu s životinjama, dok su mobiteli postali sastavni dio njihovog svakodnevnog života. Mladi provode sate na mobitelima i društvenim mrežama, a Ana je izrazila svoju zabrinutost glede života današnje djece i utjecaja modernih tehnologija.

Uspješna poslovna žena o ulozi žene na selu

U potrazi za mišljenjem uspješne poslovne žene, našli smo kako se ovih dana priprema za otvaranje tvornice GS-Rama čiji je većinski vlasnik Snježana Köpruner. Ova Zadranka je svoj poslovni put započela u Zadru, nastavila ga u Njemačkoj, pa u Travniku, a sada nadograđuje svoj poslovni uspjeh velikim tvorničkim kompleksom koji će zaposliti oko 250 radnika u sljedeće tri godine. Ova uspješna poslovna žena je kazala: “Uvijek sam se divila ženama na selu. Posjeduju sve vještine potrebne za vođenje kompanija: odgovornost za proizvodnju, financije, upravljanje obitelji. To su kvalitete koje svaki menadžer treba imati.

Vođenje seoskog gospodarstva zahtijeva fizički i mentalni napor koji većina gradskih odraslih osoba ne bi mogla ispuniti. Mislim da su žene na selu temelj društva. Sve što se sada traži u novim standardima ESG – zaštita okoliša, društveni odnosi, održivost – sve to postoji u seoskim kućanstvima. To je budućnost koja je, prema predviđanjima stručnjaka, održiva.”

Iz svega ovoga možemo zaključiti da žene na selu nisu prošlost, već budućnost našeg društva.