U šumi blizu Anina sela već zaladilo. Uz kamenu ogradu, na svojoj parceli sikla je grabovinu. Žilave grane kresala jakim pokretima pa prisicala na dužinu brimena. Slagala uredno svoj teret po uprtici na zidiću. Naslagala je svoju miru. Priklapala je jačermu na leđin, pribacila i svezala uže pa klečeć polako s jedne na drugu nogu podigla teški teret. Ne smi se prikoviše opteretit. Znala je dobro: svoje brime se mora donit do kuće.
Samo je kasnojesenje sunce pratilo nosačicu brimena do njenog zaseoka. Uz kamenu kuću bijo je drvar tek napola popunjen grabovinom i mladim rastićima. Gegajući se polako je prišla i iskusnim pokretom iskrenila grabovinu uz drvar. Donešena drva rasporedila je da drvar izgleda kako Bog zapovida. Odnila je jačermu i uprticu u magacin pa se uzdišuć u ganjku umila u lavoru.
Smrkavalo je. Večeras očika svog jedinca Ivana. Nije ga vidila jedanest miseci. Dala je Maloj večeru za astalom, a đuturumima ćikare s bilom kavom i likarijom odnila u sobu.
Već zna kako će, čin dođe, Ivan izljubit sve koji su probuđeni, pa malo s materom popričat…pa odma odletit na silo svojoj curi. Neka, Bogu vala, misli se Ana, tako i triba. I cura ga je iščekivala i brojila dane.
Prid počinak Ana obiđe Malu. Na lipom licu – smiješak a zatvorene oči! Sanja anđele, pomisli Ana. Srićon je pisala učiteljici Mariji da joj Malu sutra ostavi kod kuće. Ivan će sigurno zbog dugog puta duže spavat, pa kad se probudi, sestra će mu već napravit puvaljiku s varenikom. On voli ladno mliko i vruću puvaljiku. Mala to zna lipo napravit – ko i ona, njezina mater koja je to nju i naučila lipo radit.
Čin svane, Ana će se izlibit iz kuće i razbacivat đubar na podvornici. Dogovorila je oranje u subotu pa mora to sutra napravit. Ne smi to ni spomenit sinu jer bi on sigurno tijo pomoć i š njon ić. Nije to posa za nj.
Dok je tako mislila začuje kucanje: ugleda svoj milog jedinca i poleti mu u susret. I dok su se pozdravljali pa razgovarali učini joj se da sada malomanje sliči sritnom ćaći nego što je prije…
Ma, neka malo i sliči na ćaću – samo da ne povuče njegov karakter. Drugi ljudi za Božić i Uskrs dolaze svojoj kući, a njega nema već tri duge godine…
Da barem Bog da pa da ovog Božića dođe – oprostila bi mu Ana tri duge godine samoće.
Naša ognjišta / Ljubica Mihaljević (r. Šiško)

Objava Priča Naših ognjišta: Anino brime pojavila se prvi puta na Tomislav City.


