Frano Oreč, rudarski inženjer, poduzetnik, istraživač i jedan od najupornijih čuvara hercegovačkog kamena i kamene graditeljske baštine je preminuo. Čovjek koji je više od pola stoljeća istraživao kamen, njegovu primjenu i mjesto u životu ljudi preminuo je 3. rujna 2026. godine u 84. godini života. Iza njega ostaju brojni stručni radovi, knjige, istraživanja, ali i snažna poruka da kamen nije samo građevinski materijal, nego dio identiteta i povijesti Hercegovine.
Frano Oreč rođen je 1943. godine, a svoj je život i profesionalni put gotovo u cijelosti vezao uz Posušje. Godine 1969. diplomirao je na Fakultetu rudarstva i geologije u Tuzli. Nakon završetka studija započeo je raditi na istraživanju i eksploataciji boksita u Rudniku boksita Posušje. Od 1972. godine svoje je djelovanje usmjerio prema razvoju kamene industrije, a 1992. godine osnovao je vlastitu tvrtku „Kror“.
No, njegov životni put nije ostao vezan samo uz gospodarstvo i poduzetništvo. Kamen je s vremenom postao njegova velika profesionalna i osobna preokupacija. Oreč je desetljećima istraživao vrste kamena na području Hercegovine, njihova svojstva, mogućnosti primjene, ali i način na koji je kamen kroz stoljeća oblikovao svakodnevni život stanovništva.
Govorio je kako se kamenom bavi oko 50 godina, a njegov odnos prema toj prirodnoj sirovini najbolje je opisivala činjenica da je i nakon umirovljenja nastavio s terenskim istraživanjima. Nije promatrao samo geološke karakteristike kamena. Zanimale su ga stare kamene kuće, suhozidi, čatrnje, bunari, gospodarski objekti, crkve, groblja, stećci i brojni drugi tragovi čovjekova života u kamenom hercegovačkom prostoru.
„Ljudi u Hercegovini živjeli su s kamenom i od kamena“, govorio je Oreč, podsjećajući da je kamen stoljećima bio temelj života na krškom prostoru. Od njega su građene kuće i gospodarski objekti, njime su ograđivani posjedi, stvarane obradive površine i građeni suhozidi. Upravo je u tome vidio vrijednost koja je, prema njegovu mišljenju, bila nedovoljno prepoznata i zaštićena.
Posebno je upozoravao na propadanje stare kamene graditeljske baštine. Jedan od primjera koji ga je posebno pogodio bilo je rušenje stare škole u Posušju, građene od kamena. Za Oreča takvi objekti nisu bili samo stare građevine, nego svjedočanstva o životu prethodnih generacija.
„Zvuk kamena“ kao kruna njegova rada
Godine 2011. Oreč je sudjelovao u pokretanju Udruge za rudarstvo i geologiju „Zvuk kamena“ iz Posušja, čiji je dugogodišnji predsjednik. Udruga je nastala iz želje da se ponovno pokrene istraživanje i razvoj autohtonog kamena, ali i da se sustavno dokumentira i zaštiti kamena graditeljska baština Hercegovine i Bosne i Hercegovine.
Udruga je tijekom godina organizirala međunarodne simpozije „Hercegovina – zemlja kamena“, izložbe, okrugle stolove i druga događanja. Objavljena su četiri zbornika radova, a na međunarodnim simpozijima predstavljeno je više od stotinu znanstvenih, stručnih i preglednih radova autora iz više zemalja. Oreč je bio autor ili koautor oko 30 znanstvenih i stručnih radova posvećenih kamenu i kamenoj baštini.
Među njegovim važnijim stručnim radovima posebno se izdvaja istraživanje „Graditeljska baština od kamena na području općine Posušje s posebnim osvrtom na stanje objekata od miljevine“, koje je objavljeno 2013. godine zajedno s Krešimirom Šaravanjom i Igorom Grbešom. U radu su obrađene kamene građevine na području Posušja i posebnosti gradnje miljevinom, kamenom karakterističnim za ovaj kraj.
S Krešimirom Šaravanjom surađivao je i na istraživanju hercegovačkih suhozida, dolomita, tenelije, miljevine i muljike. Njihova istraživanja nisu ostala samo na lokalnoj razini, nego su predstavljana i u stručnim i znanstvenim krugovima izvan Bosne i Hercegovine.
Knjige koje ostaju iza njega
Posebno vrijedan dio Orečeva opusa čine knjige i monografska izdanja o kamenu.
Među njegovim važnijim djelima je „Priručnik za nastavu – zanimanje: kamenoklesar i klesarski tehničar“, objavljen 2018. godine u koautorstvu s Krešimirom Šaravanjom. Riječ je o djelu usmjerenom prema obrazovanju i stručnom osposobljavanju u području kamenoklesarstva.
Godine 2022. objavljena je knjiga „Hercegovački suhozidi 1 – zamrznuta priča u kamenu o nekadašnjem življenju i odnosu prema okolišu“, također u suradnji sa Šaravanjom. Knjiga je nastala kao rezultat dugogodišnjeg terenskog rada i istraživanja suhozidne gradnje, a posebna vrijednost djela je u dokumentiranju načina na koji su ljudi u Hercegovini koristili kamen kako bi oblikovali i prilagodili prostor svojim potrebama.
Najizravniji doprinos njegovu rodnom kraju predstavlja knjiga „Kamen i kamena baština Posušja 1“, objavljena 2025. godine, a predstavljena posuškoj javnosti u veljači 2026. godine. Knjiga donosi 216 stranica teksta i oko 450 fotografija, a u 11 poglavlja obrađuje kamenu baštinu Posušja, vrste korištenog kamena te brojne vjerske, javne, stambene, gospodarske i vodne građevine. Obuhvaćeni su i nadgrobni spomenici te spomenici povezani s ratnom poviješću.
Za Oreča ta knjiga nije trebala biti kraj istraživanja. Još početkom ove godine govorio je o nastavku terenskog rada i pripremi drugog dijela knjige, kojim bi bila obuhvaćena područja Posušja koja nisu stigla biti obrađena u prvom izdanju.
Priznanje za život posvećen kamenu
Orečev rad prepoznat je i izvan stručnih krugova. Godine 2023. dobio je Večernjakov pečat u kategoriji „Ponos BiH“ za uspjeh godine. Tom prigodom opisan je kao „čovjek s kamena i od kamena“, a priznanje je bilo svojevrsna potvrda višedesetljetnog rada na istraživanju i promociji hercegovačkog kamena.
Ipak, sam Oreč nikada nije svoj rad promatrao prvenstveno kroz priznanja. U intervjuima je isticao kako ga najviše brine odnos prema domaćoj baštini. Smatrao je da Hercegovina ima iznimno vrijedno nasljeđe, ali da veliki dio kamene graditeljske baštine nije dovoljno zaštićen.
„Kada kamen bude na meni, onda ću prestati“
Možda najbolje o Frani Oreču govori jedna njegova rečenica iz razgovora objavljenog 2023. godine, kada je već bio u poznim životnim godinama, ali nije namjeravao prestati istraživati.
Na pitanje kada će završiti s radom, odgovorio je da će nastaviti dok god bude mogao, dodajući: „Danas živim na kamenu, a kada kamen bude na meni, onda ću prestati.“
Danas je ta rečenica dobila posebno snažno značenje.
Frano Oreč preminuo je 3. rujna 2026. godine u 84. godini života. Posljednji ispraćaj bit će u petak, 4. rujna u 17 sati na groblju Martića križ u Posušju.
Objava Preminuo Frano Oreč – čovjek koji je cijeli život posvetio kamenu pojavila se prvi puta na Posušje.info.
