Kronika našega maloga mista VI.
Zgudurena podno Bašajkovca naša mala kasabica gordo gazi prve jesenje dane. I prvo žuto lišće pomalo će se strmopizditi na kronično puste ulice našega “velegrada”, na opću radost naših komunalaca.
Reklo bi se, jesen k’o jesen, no ova je malo je reći osebujna.
Možda posljednja otužna i zaostala, lako se može desiti da narednih godina ni lišće neće žutjeti, a bogme ni opadati. Za ovakvo veselo predviđanje zaslužni su u velikoj mjeri naši vrli kandidati koji svojim obećanjima samo što ne oživljavaju pokojnike nego i nama živima podižu entuzijazam.
Osmijesi nam ne silaze sa lica, a priča se da je naglo opala prodaja opijata jer smo toliko veseli da daljnje pušenje i šmrkanje ne dolazi u obzir.
Čak se i Aca javio da prestaje. Dovoljno je poslušati nekoliko obećanja vrlih kandidata i svi smo na sedmom nebu. Čemu džoint kada imamo novi veseli i uspješni smjer.
Sve ono što nam se izdogađalo, od rata naovamo, trebamo hitno zaboraviti. Čemu se sjećati likova koji su pljačkali, pronevjerili, doktorirali nepotizam i korupciju…
Tko se još sjeća onog lika što maznu 7 lakih miliona, pa bi osuđen, pa bi pomilovan. Ili onog što maznu milion ipo iz zdravstva, ili onog što ojadi HVO za 2 miliona. Ili onog što ga safataše na grani sa brukom para…
Ne budimo zlopamtila, ove navedene i one bezbrojne nenavedene hitno zaboraviti. Milosrdna naša majka svih ‘rvata je iznova okupila jato za novi smjer te kad uskoro poteče med i mlijeko ne pitajte što vas je zaobišlo – niste na vrijeme zaboravljali.
Ima tu, ruku na srce i pokoji kandidat vrijedan pažnje, no ako se uzme u obzir da vrhove stranaka još uvijek drže stari “oprobani” kadrovici, nada u njihov pošten rad pada u vodu.
I ovi izbori vode samo u jednom smjeru koji završava onom narodnom “smjestit guzicu u fotelju, zajahati državne jasle i sve ostalo je manje bitno”.
Mjesec izborne kampanje je toliko čudotvoran da je riješio sve tekuće probleme naše palanke. Nema žednih i gladnih konja, vjetrenjače isparile, voda zdrava i pitka, a na deponijama smeća rastu tulipani i orhideje.
Zato glasajmo za izbore svako tri mjeseca i bit ćemo u raju zemaljskome.
Šalu na stranu, no očito je da i ova kampanja zorno pokazuje da stranke koje očekuju pobjedu nemaju ni tromjesečni plan oporavka i razvitka ove županije, a kamoli četverogodišnji strateški razvojni plan.
Slatkorječiva naklapanja u lovu na fotelje više ne piju vodu te je upitno treba li uopće izaći na izbore koji će rezultirati i daljnjom marginalizacijom običnog puka.
M. Konta
Objava Miljan Konta / Treba li uopće izaći na izbore? pojavila se prvi puta na Relax Portal.
