Stigmatizacija oboljelih od koronavirusa

covid-19
Stigmatizacija oboljelih od koronavirusa

Kristina Ćosić i Petra Bilać sa Studija psihologije Filozofskog fakulteta govore kako ne treba stigmatizirati oboljele od koronavirusom.

Nitko od nas nije rođen s etiketama, ipak, većina nas postane meta i žrtva različitih predrasuda. U posljednje vrijeme možemo primijetiti da osobe oboljele od koronavirusa, uz zdravstvene posljedice bolesti, doživljavaju i osude od okoline. Društvena stigmatizacija u ovom kontekstu znači da se osobe koje su zaražene virusom i one koje se povezuje sa zarazom etiketira kao opasne ili neodgovorne, pripisuju im se negativne osobine i diskriminira ih se, zbog čega se te osobe osjećaju loše ili manje vrijedno.

Riječ stigma je grčkog porijekla i u staroj Grčkoj odnosila se na žig načinjen na tijelu (opekotinu ili posjekotinu) kojim su se označavale moralno loše osobe (npr. izdajnici i kriminalci). Uloga stigme je da osobu učini manje vrijednim članom društva i predstavlja oznaku srama. Stigmatizacija je jako težak društveni fenomen, a pogotovo ako osobe koje su etiketirane žive u manjim sredinama, u kakvima većina nas živi. U takvim sredinama informacije se šire brzinom svjetlosti, odnosno, ukoliko ste oboljeli vrlo brzo će se to doznati. Kada ljudi doznaju, postavlja se pitanje na koji način će nas percipirati, hoće li nas osuđivati, okrivljavati i smatrati nas odgovornim za svoje zdravstveno stanje, te svojevrsnom prijetnjom za sve ostale članove društva. Stigmatizacija je zapravo pravi virus kojeg bi se trebali bojati, jer čini da je potreban samo jedan događaj kako bi nas okolina doživjela opasnima. Nerazuman stav mnogih ljudi je ono što je uistinu bio okidač za svu paniku u ovoj situaciji. Vjerujem da većina vas poznaje nekoga tko je zaražen virusom COVID-19 i tko je u fazi oporavka ili se u potpunosti oporavio od zaraze. To su osobe koje su više ili manje uključene u naš život, bio to netko iz naše obitelji, susjed, kolega s posla ili prijatelj. Prošlost koju imamo s tim osobama će vjerojatno biti presudna u načinu na koji ćemo se prema njima odnositi.

Pitanje je zašto koronavirus izaziva stigmatizaciju? U vodiču za sprječavanje i rješavanje društvene stigmatizacije povezane sa koronavirusom (COVID-19) koji su izradili UNICEF, WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) i IFCR (Međunarodna federacija društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca), navode kako se stigmatizacija vezana uz COVID-19 temelji na tri faktora. Prvi faktor se odnosi na to da je bolest nova i da postoji još uvijek puno nepoznanica. Drugi faktor na kojem se temelji stigmatizacija je da se često plašimo nepoznatog. Trećim faktorom se navodi da taj strah koji osjećamo kada su situacije nove i nepoznate obično pripisujemo ,,drugima''. Svi ovi faktori mogu dovesti osobu do osjećaja tjeskobe, zbunjenosti, straha, panike, te potaknuti različite stereotipe prema različitim grupama ljudi, u ovom slučaju diskriminaciju onih koji su oboljeli od koronavirusa, kao i onih koji su s njima u kontaktu. Stigma je također evolucijski odgovor; primorani smo distancirati se od drugih koji bi nas mogli zaraziti. Imamo čitav niz evoluiranih reakcija, nazvanih ,,izbjegavanje parazita'', kako bismo spriječili da održimo kontakt s onima koji mogu prenijeti zarazu. Svjedočimo kako se po svijetu od pojave virusa pojavljuju stereotipi i predrasude prema osobama azijskog podrijetla koje su rezultat straha i uvjerenja da se radi o ,,kineskom virusu''. Međutim, to nažalost nije neobično, postoje sklonosti da se nove zarazne bolesti povezuju s ,,drugima''. Tako se primjerice koristio naziv ,,španjolska gripa'' iako se stručnjaci slažu da vjerojatno nije potekla iz Španjolske. To posljedično vodi okrivljavanju drugih za širenje bolesti, a time i diskriminaciji ljudi na temelju rase ili etničke pripadnosti. Također, postoje moralna i fizička komponenta, tj. sklonost vjerovanju da se zlim ljudima događaju loše stvari. Ta ,,zabluda o pravednom svijetu'' potiče na razmišljanje da ljudi koji su zaraženi su možda učinili nešto pogrešno da to zasluže, u ovom slučaju, možda nisu dovoljno dugo prali ruke, previše su dodirivali svoje lice ili nisu poštivali propisanu socijalnu distancu. Prema ,,zabludi o pravednom svijetu'', ako učinimo sve kako treba, nećemo se zaraziti. Međutim, stvarnost je drugačija, možemo učiniti sve kako treba, oprati ruke milijun puta, ali još uvijek nismo sigurni od zaraze koronavirusom. Virus ne bira, ne pogađa samo zločeste ljude, virus može dobiti bilo tko od nas, mladi, stari, bogati, siromašni, uspješni, manje uspješni, oni koji se drže propisa, kao i oni koji nisu. Virusu nije bitna ni etnička, ni vjerska, ni nacionalna pripadnost.

Kakvi su utjecaji i posljedice stigmatizacije? Stigma utječe na mentalno zdravlje stigmatiziranih skupina, ali i na fizičko zdravlje ljudi koji imaju bolest. Kroz tu stigma, osobe mogu doživjeti fizička nasilja, društveno odbacivanje, ogovaranje, uskraćivanje usluga i sl.  To može dovesti do stresa, pojačati depresivne simptome, te dovesti do povećane upotrebe opijata. Ono što je važno u svemu ovome je da je samo predviđanje stigme samo po sebi dovoljno za negativne posljedice koje osoba može osjetiti, te dovesti do tjeskobe i stresa. Zaražene osobe mogu internalizirati stigmu, smatrajući da su oni odgovorni što su se zarazili jer vjeruju da su učinili nešto pogrešno ili su loše osobe. U kontekstu COVID-19, stigma je dodatno usmjerena na ljude koji su putovali u područja koja su prvotno bila pogođena epidemijom, kao i na zdravstvene djelatnike. Istraživanje na drugim zaraznim bolestima kao što su HIV, ebola, Hansenova bolest i slično, pokazuju da stigma potkopava napore na testiranju i liječenju zaraze. Zbog brige od predrasuda, manja je vjerojatnost da će se testirati i potražiti liječničku pomoć.

Kako se boriti protiv stigmi? Obrazovanje je jedno od ključnih alata za borbu protiv stigme. Državni dužnosnici, zdravstveni djelatnici, epidemiolozi trebaju biti otvoreni u pogledu dijagnoze kako bi pomogli normalizirati bolest, posebno ukoliko je netko od njih pozitivan na koronavirus. Primjerice, kada je NBA zvijezda Magic Johnson izjavio da je HIV pozitivan, stopa testiranja na HIV je drastično porasla. U vezi s tim, objave na društvenim mrežama slavnih osoba koje su zaražene koronavirusom vjerojatno će pomoć u uklanjanju stigmi te uklanjanju tabua koje ovaj virus nosi sa sobom. Također, još jedan alat koji može pomoći u borbi protiv stigme je jednostavna socijalna podrška. U ovakvim situacijama, socijalni kontakt je jako bitan, posebno onima koji su ranjiviji od nas, i koji su stigmatizirani. Možemo puno toga učiniti, poslati poruku ili nazvati susjeda, prijatelja, kolegu, kupiti namirnice onima koji nisu u mogućnosti napuštati svoj dom, dati im podršku i biti im na raspolaganju za što god je potrebno. Stigma nas dijeli i okreće jedne protiv drugih, ali pandemije nas podsjećaju na to koliko smo povezani. Naša zajednička ranjivost na ovaj virus izvor je solidarnosti. Također je bitno i koje riječi koristimo u razgovoru o COVID-19, pri čemu se treba izbjegavati korištenje riječi ,,žrtva'' ili ,,slučaj'' COVID-19. Važno je da su informacije koje znamo o bolesti točne, te da pomoću njih osporavamo stereotipe i mitove koji su formirani o osobama oboljelima od koronavirusa.

Mi samo nosimo veliku odgovornost. Znamo da naše riječi, naše ponašanje, naša djela mogu nekome pomoći, no isto tako mogu i odnemoći. Svatko od nas može dobiti virus, svatko od nas može biti stigmatiziran, ili je već bio, i apsolutno nitko ne uživa nositi etiketu koja ljudima u našoj okolini stvara osjećaj straha i nelagode. Nitko ne želi  predstavljati opasnost za svoju zajednicu. Ljudi oboljeli od COVID-19 imaju osjećaje i potrebe, kao i svi mi. Nemojmo ih gledati kao neprijatelje i prijetnju, već im pružimo podršku, suosjećanje i osjećaj pripadnosti jer je njihova najveća opasnost da budu stigmatizirani, da budu predmet predrasuda i da nose etiketu koju im mi kao društvo nepravedno pripisujemo, ostavljajući trajnu mrlju koju će oni kao pojedinci nositi kroz cijeli život.

Kristina Ćosić / Petra Bilać
 

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?

Mišljenje

doc. dr. sc. Marko Odak, prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista