Prije točno tisuću dana Krešimir Tabak preuzeo je dužnost direktora Uprave za pitanja branitelja Hercegbosanske županije. Tim povodom razgovarali smo o stanju koje je zatekao, ključnim reformama koje je proveo i rezultatima ostvarenim u protekle gotovo tri godine. U razgovoru Tabak govori i o izazovima, propuštenim prilikama iz prošlosti te planovima za budućnost
Danas se navršava tisuću dana otkako ste preuzeli dužnost direktora Uprave za pitanja branitelja. Je li tisuću dana dovoljno dugo razdoblje da se objektivno ocijeni nečiji rad i što Vi danas vidite kada pogledate u to ogledalo?
– Tisuću je dana sasvim dovoljno dugo razdoblje da se može pošteno i objektivno sagledati nečiji rad. Prvih nekoliko mjeseci upoznajete sustav, ljude i probleme koje ste naslijedili. Nakon toga više nema prostora za izgovore – ostaju samo odluke, rezultati i učinci tih odluka. Kada danas pogledam na ovih tisuću dana, vidim prije svega jedan ozbiljan put transformacije Uprave za pitanja branitelja. Zatekao sam instituciju s ograničenim sredstvima, bez dovoljno jasnih pravila i s narušenim odnosima unutar sustava. Danas imamo gotovo trostruko veći proračun, jasne propise koji su temelj svakog djelovanja, transparentne kriterije raspodjele sredstava i radno okruženje u kojem ljudi rade motivirano i odgovorno. Ali ono što smatram možda i najvažnijim nije samo povećanje brojki, nego činjenica da smo stvorili temelje jednog uređenijeg, pravednijeg i predvidljivijeg sustava za braniteljsku populaciju. Sredstva su važna, ali još je važnije da postoji sustav koji zna kako ta sredstva usmjeriti tamo gdje su najpotrebnija. Naravno, ovo nije kraj posla. Tisuću dana nije završetak, nego potvrda da smo postavili dobar smjer i da sada imamo obvezu nastaviti još snažnije.
Kada ste preuzeli Upravu, kakvo ste stanje zatekli i koji su bili najveći problemi koje je trebalo rješavati?
– Kada sam preuzeo Upravu, zatekao sam stanje koje je tražilo ozbiljnu stabilizaciju, i organizacijsku i sadržajnu. Unutar same institucije odnosi nisu bili na razini koja omogućava kvalitetan i učinkovit rad, a bez zdravog unutarnjeg sustava teško je graditi povjerenje prema korisnicima. S druge strane, zatekao sam i vrlo ograničen proračun od oko 850 tisuća konvertibilnih maraka, što je bilo nedostatno za ozbiljniji odgovor na potrebe braniteljske populacije. Ali možda i teže od toga bilo je suočiti se s činjenicom da su neka pitanja ostala neriješena gotovo tri desetljeća nakon završetka rata. Zatekao sam desetke obitelji poginulih branitelja koje još uvijek nisu ostvarile prava koja im pripadaju, kao i veći broj ratnih vojnih invalida s visokim postotkom invaliditeta koji nisu realizirali neka od svojih elementarnih prava. To su situacije koje ne možete promatrati samo kao administrativne predmete, nego kao duboke ljudske i društvene nepravde koje su se predugo odgađale. Upravo zbog toga bilo mi je jasno da ovaj posao ne može biti vođen logikom održavanja postojećeg stanja. Bilo je nužno urediti sustav, postaviti jasna pravila i stvoriti pretpostavke da Uprava konačno počne aktivno rješavati probleme, a ne samo administrirati njihovo postojanje.
Jedan od najvidljivijih pokazatelja rada svake institucije jest proračun. Koliko su se sredstva za braniteljsku populaciju promijenila u posljednje tri godine?
– Proračun je možda najkonkretniji pokazatelj koliko jedna vlast ili institucija doista stoji iza određene populacije. Kada sam preuzeo Upravu, sredstva namijenjena braniteljskoj populaciji iznosila su oko 850 tisuća konvertibilnih maraka. To je bilo nedostatno za ozbiljniji iskorak i za sustavno rješavanje nagomilanih problema. Kroz tri proračunske godine, u suradnji s Vladom Hercegbosanske županije, uspjeli smo ta sredstva podići na 2,4 milijuna konvertibilnih maraka, što je gotovo trostruko više u odnosu na stanje koje sam zatekao. To nije samo administrativni podatak, nego konkretan dokaz da je braniteljska populacija konačno dobila mjesto koje zaslužuje u proračunskim prioritetima. Naravno, povećanje sredstava samo po sebi ne znači ništa ako ne postoji jasan sustav njihove raspodjele. Zato smo paralelno s rastom proračuna gradili i pravni i operativni okvir kako bi ta sredstva bila usmjerena transparentno, pravedno i prema stvarnim potrebama ljudi. Mislim da je upravo ta kombinacija – veći proračun i uređeniji sustav – ono što čini stvarnu razliku u odnosu na ranije razdoblje.
Često ističete da institucije ne smiju ovisiti o dobroj volji pojedinaca nego o jasnim pravilima. Koliko je bilo važno donijeti nove propise i urediti sustav raspodjele sredstava?
– To je, po mom mišljenju, možda i najvažniji dio posla koji smo napravili. Sredstva su važna, ali bez jasnih pravila uvijek ostaje prostor za proizvoljnost, neujednačen pristup i osjećaj nepravde među ljudima. Kada sam preuzeo Upravu, bilo mi je jasno da ne možemo graditi ozbiljan sustav ako ne postoje čvrsti propisi koji će biti temelj svakog našeg djelovanja. Upravo sam zato zajedno sa svojim timom pristupio donošenju i uređenju propisa koji danas predstavljaju osnovu za raspodjelu sredstava i ostvarivanje prava. Time smo praktično dokinuli svaku proizvoljnost. Danas postoje jasni kriteriji, poznata pravila i transparentne procedure. To znači da svaki korisnik zna na temelju čega ostvaruje određeno pravo i da odluke više ne ovise o subjektivnim procjenama ili neformalnim utjecajima. To je jamačno i najveća kvalitativna promjena koju smo napravili. Jer nije najveći uspjeh povećati sredstva, nego izgraditi sustav koji zna odgovorno, pravedno i transparentno upravljati tim sredstvima.
U javnosti se često govori o financijskoj pomoći, ali manje o unutarnjoj organizaciji institucija. Koliko je važno stvoriti kvalitetno radno okruženje i kakve rezultate ono donosi?
– To je iznimno važno, jer nijedan sustav ne može biti bolji od ljudi koji ga nose. Možete imati i proračun i propise, ali ako unutar institucije ne postoji povjerenje, suradnja i osjećaj zajedničke odgovornosti, teško ćete ostvariti ozbiljne rezultate. Kada sam došao, zatekao sam odnose koji nisu bili na razini koja omogućava puni kapacitet rada. Bilo je jasno da prvo moramo stabilizirati unutarnje funkcioniranje Uprave kako bismo mogli kvalitetno odgovarati na potrebe braniteljske populacije. Danas mogu reći da smo uspjeli izgraditi poticajno radno okruženje u kojem ljudi rade sa zadovoljstvom, osjećajem odgovornosti i jasnom sviješću o važnosti posla koji obavljaju. To se vidi i kroz učinkovitost, kroz bolju organizaciju i kroz spremnost da se problemi rješavaju brže i sustavnije. Kod nas je često podcijenjen segment svakog rukovođenja. Ljudi nisu samo izvršitelji procedura; oni su srce svake institucije. A kada imate zdrav tim, onda i sustav prirodno postaje stabilniji, učinkovitiji i pravedniji.
Stambeno zbrinjavanje jedno je od najosjetljivijih pitanja braniteljske populacije. Što je Uprava učinila na tom području tijekom Vašeg mandata?
– Stambeno zbrinjavanje jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja braniteljske populacije, jer iza svakog takvog predmeta stoji egzistencijalna sigurnost jedne obitelji. Upravo smo zato tom pitanju pristupili s posebnom odgovornošću. Kada sam preuzeo Upravu, zatekao sam značajan broj neriješenih slučajeva, među kojima i oko 60 obitelji poginulih branitelja koje do tada nisu ostvarile to pravo. Smatrao sam neprihvatljivim da obitelji onih koji su dali najveću žrtvu i dalje čekaju na rješavanje nečega što je davno trebalo biti riješeno. U tom smo kontekstu pokrenuli procese i uključili te obitelji u sustav ostvarivanja njihovih prava. Paralelno s tim, proveli smo i dva javna poziva za pomoć u stambenom zbrinjavanju ratnih vojnih invalida i razvojačenih branitelja, kroz koje je raspodijeljeno više od pola milijuna konvertibilnih maraka. Ono što smatram posebno važnim jest činjenica da su ti javni pozivi provedeni po jasno definiranim i transparentnim kriterijima. Prije toga takvi pozivi ili nisu postojali ili su završavali poništenjem. Danas imamo sustav u kojem ljudi znaju da postoje pravila i da svi imaju jednaku priliku ostvariti potporu. To je najbolji primjer kako institucionalni red i povećana sredstva zajedno mogu proizvesti konkretan rezultat u životima ljudi.
Mnogi problemi braniteljske populacije vuku se još od završetka rata. Jeste li zadovoljni dinamikom njihova rješavanja i što smatrate najvećim iskorakom u proteklih tisuću dana?
– Kada govorimo o pitanjima braniteljske populacije, moramo biti pošteni i prema povijesnom kontekstu. Rat je završio 1995. godine i razumijem da je određeno vrijeme bilo potrebno za obnovu, stabilizaciju i tranziciju sustava. Ne može se očekivati da su se svi problemi mogli riješiti odmah. Međutim, isto tako smatram da smo već 2010. godine morali imati ozbiljno postavljen i održiv sustav skrbi za branitelje. Da je Uprava tada startala s proračunom od 1,58 milijuna konvertibilnih maraka – dakle na razini koju smo mi uspjeli uspostaviti 2024. godine – i da je nakon toga taj proračun rastao za samo 100 tisuća maraka godišnje, braniteljska bi populacija do 2025. godine imala na raspolaganju dodatnih 25,2 milijuna maraka. To je golema razlika. Ali još važnije od same brojke jest ono što ona predstavlja: više riješenih stambenih pitanja, više pomoći obiteljima poginulih branitelja, više potpore ratnim vojnim invalidima i više sigurnosti za ljude koji su podnijeli najveću žrtvu. Zato nisam potpuno zadovoljan dinamikom kojom su se neka pitanja rješavala kroz protekla desetljeća. Ali jesam zadovoljan što smo u ovih tisuću dana pokazali da se uz političku volju, jasna pravila i odgovoran rad može napraviti ozbiljan iskorak. Mislim da je najveći napredak upravo to što smo iz logike čekanja i odgađanja prešli u logiku aktivnog rješavanja problema.
Koliko je u ostvarivanju ovih rezultata bila važna suradnja s Vladom Hercegbosanske županije i drugim institucijama?
– Ta suradnja bila je ključna. Moram vrlo jasno reći da bez razumijevanja i potpore Vlade Hercegbosanske županije mnogi od ovih iskoraka ne bi bili mogući. Vlada HBŽ pokazala je iznimno razumijevanje za potrebe Uprave za pitanja branitelja i za potrebe same braniteljske populacije. Gotovo svaki naš zahtjev koji je bio utemeljen na stvarnim potrebama ljudi naišao je na spremnost za podršku i konkretno djelovanje. Na tome sam im iskreno i neizmjerno zahvalan. Mislim da je to važna poruka, jer pitanja branitelja ne smiju biti predmet formalnog odnosa ili administrativnog minimuma. Ona traže senzibilitet, razumijevanje i svijest o žrtvi koju su ti ljudi podnijeli. Upravo zbog toga smatram da je partnerstvo između Uprave i Vlade HBŽ u protekle tri godine bilo primjer kako institucije mogu zajedno raditi u interesu ljudi. Kada postoji takva suradnja, onda rezultati ne izostaju.
Nakon povećanja proračuna, uređenja sustava i pokretanja novih programa, koji su sljedeći ciljevi Uprave za pitanja branitelja?
– Ono što smo napravili u proteklih tisuću dana smatram važnim, ali to nikako ne doživljavam kao završenu priču. Naprotiv, mislim da smo tek postavili temelje na kojima sada trebamo graditi još snažniji i kvalitetniji sustav skrbi za braniteljsku populaciju. Naš cilj u iduće dvije godine jest povećati proračun za potrebe braniteljske populacije na 3 milijuna konvertibilnih maraka. Time bismo dodatno ojačali kapacitet Uprave i otvorili prostor za još kvalitetniji odgovor na potrebe korisnika. Uz to, planiramo donijeti i dodatne propise koji će još preciznije urediti pojedina područja, a posebno odnos prema braniteljskim udrugama, jer smatram da i taj segment mora biti jasno definiran, transparentan i usmjeren prema stvarnim interesima braniteljske populacije. Naš temeljni cilj ostaje isti – nastaviti se snažno zauzimati za to da na svaku potrebu branitelja, njihovih obitelji i ratnih vojnih invalida odgovorimo pravodobno, odgovorno i adekvatno. Mislim da je to dug koji društvo ima prema ljudima koji su podnijeli najveću žrtvu.
Kada biste morali izdvojiti jednu poruku koju želite poslati braniteljskoj populaciji nakon ovih tisuću dana rada, koja bi to poruka bila?
– Moja poruka braniteljskoj populaciji jest prije svega poruka poštovanja i zahvalnosti. Ljudi koji su branili naš narod i naše prostore zaslužuju da ih institucije ne zaborave i da im odgovore dostojanstveno, pravedno i odgovorno. U ovih tisuću dana nastojao sam, zajedno sa svojim timom i uz potporu Vlade Hercegbosanske županije, pokazati da Uprava za pitanja branitelja može biti mjesto koje ne služi samo administraciji, nego stvarnom rješavanju problema. Svjestan sam da još uvijek postoje pitanja koja čekaju odgovore i da posao nije završen. Ali ono što mogu obećati jest da ćemo i dalje raditi predano, odgovorno i s punom sviješću o tome što braniteljska populacija znači za našu zajednicu. Naša je obveza ne samo čuvati uspomenu na njihovu žrtvu, nego kroz konkretna prava, programe i potporu pokazati da ta žrtva ima trajno mjesto u našem društvu. Ako smo u ovih tisuću dana uspjeli vratiti dio povjerenja i pokazati da sustav može biti pravedniji, uređeniji i učinkovitiji, onda vjerujem da smo na dobrom putu. A moj cilj ostaje isti – povećavati resurse i u skladu s propisima odgovarati na izazove i potrebe s kojima se suočavaju branitelji.
Tomislavcity
Objava KREŠIMIR TABAK: Najveći uspjeh nije povećati sredstva, nego izgraditi sustav koji zna što će s njima pojavila se prvi puta na Tomislav City.
