Politička kultura se može mijenjati

Intervju: doc. dr. Damirka Mihaljević
Politička kultura se može mijenjati

Doc. dr. Damirka Mihaljević, profesorica je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na odjelu Politologije.

Osim što predaje na kolegijima: Političke doktrine i ideologije, Ideološke i političke transformacije Jugoistoka Europe, Regionalne komparativne politike, Teorija i praksa diplomacije i Kultura u politici, profesorica Mihaljević je i autorica knjige „Politička kultura u Bosni i Hercegovini“, a zajedno s dr. sc. Božom Žepićem napisala je i knjigu „Pravni i politički sustav Bosne i Hercegovine“.

Profesorice Mihaljević, koliko smo upoznati, Vi ste krenuli u istraživanje političke kulture mladih, možete li nam reći o kakvom se točno istraživanju radi i koji je cilj istraživanja?

Istina, krenula sam u istraživanje političke kulture mladih, a cilj istraživanja koje ću napraviti sa studentima Sveučilišta u Mostaru, u kojemu će mi pomoći i članovi Hrvatskog studentskog politološkog foruma, jeste istražiti političku kulturu mladih, odnosno studenata. Politička kultura je vrlo složen fenomen, to ste kao studenti već naučili. Uz interesni i institucionalni, imamo i  političko-kulturalni pristup politici, a to je onaj pristup koji u središte stavlja vrijednosti i vrijednosne orijentacije koje prevladavaju u jednom društvu i naravno da one u društvu imaju širi i politički značaj.

U svojoj knjizi navodite da Sidney Verb navodi četiri osnovne dimenzije političke kulture:nacionalni identitet, identifikacija sa sugrađanima, odnos prema državnom outputu (tj. prema rezultatima vladanja) te način vladanja ili proces političkog odlučivanja. Koje dimenzije političke kulture su predmet Vašeg istraživanja?

Dimenzije političke kulture su stavovi prema političkim objektima. Dimenzije koje je naveo Sidney Verb su zapravo temeljne dimenzije političke kulture koje većina autora u svojim istraživanjima primjenjuju. One mogu biti različite. U ovome istraživanju ja sam se koncentrirala na tri dimenzije: prva je odnos prema političkom sustavu (odnos prema državi, stranačka identifikacija i ideološku oprijedjeljenost), druga je politički stil (je li netko sklon toleranciji i sl.), a treća dimenzija je politička participacija. Ovo su dimenzije na koje ćemo se koncentrirati u istraživanju političke kulture mladih na Sveučilištu u Mostaru.

Znamo da je proces formiranja nacionalnih država u Europi u vrijeme proljeća naroda glavni element imao u nacionalnom identitetu,  zašto je zapravo važna ta nacionalna identifikacija?

Nacionalna identifikacija je iznimno važna. Ona je preduvjet političke zrelosti. Vi ste spomenuli proljeće naroda, tada u Europi nastaju zemlje predvodnice koje su svoj politički identitet upravo izgradile na nacionalnom identitetu. Dakle, nacionalni identitet je važan jer je izvor političkog identiteta, a politički identitet je zapravo zajednički sustav vrijednosti i oblik potpore koji omogućava političkom sustavu i državi stabilnost i daje osjećaj lojalnosti i pripadnosti njenih građana. Nacionalna identifikacija je temeljna identifikacija. Ako je riječ o višenacionalnoj državnoj zajednici, poput Švicarske, tada imamo identifikaciju koja je domoljubna. U Švicarskoj žive Nijemci, Francuzi, Talijani i njihov politički identitet producira se iz domoljublja kao skup građanskih, državnih prava koja im omogućavaju da se identificiraju sa svojom državom.

Kada govorimo o političkoj kulturi, odnosno o tipovima političke kulture, unutar kojih se izdvajaju, parohijalna, podanička i participacijska kultura, naglašavamo da one ne izražavaju samo razvijenost svijesti o političkim sadržajima, već su pokazatelji razvoja političke kulture tijekom povijesti. Međutim, što nam zastupljeni oblik političke kulture govori o vrijednosnim orijentacijama i stavovima određene grupe?

Tipovi političke kulture koje ste naveli su zapravo i oblici političke svijesti. Ako prevladava parohijalna politička svijest, to znači da se radi o svijesti koja još nema diferencirane stavove o objektima politike, ako imamo podaničku političku kulturu, tada se radi o tome da postoji razvijena svijest o političkom sustavu, o političkim procesima, ali nema kritičkog stava, imamo i participativnu političku kulturu (svijest), a to vam je politička kultura koja je najidealnija. Ona podrazumijeva da postoji znanje o političkim procesima i ona uključuje u sebi i ovaj kritički stav. Međutim, kada bi u društvu prevladavala samo participativna politička kultura, taj politički sustav ne bi mogao biti stabilan, zato što je participativna politička kultura aktivistička politička kultura, ona bi stalno imala zahtijeve prema sustavu, zato je ona u svakom društvu balansirana i sa podaničkim elementima i sa parohijalnim elementima. Tada nastaje politička kultura balansiranih dispariteta, tj. građanska politička kultura- jedan mix političkih kultura gdje imate i podanika i parohijalaca, ali prevladavaju participanti, njih korigiraju podanici i parohijalci, da ne bi sustav stalno bio izložen zahtjevima. Neminovno je da svaki politički sustav s vremena na vrijeme dođe u krizne situacije u kojima ne može odgovoriti na zahtjeve svoga stanovništva.

Prema istraživanjima koja su do sada rađena, kakav oblik političke kulture prevladava u Bosni i Hercegovini?

Bosna i Hercegovina je prilično složena država, to znamo. Ona je država u kojoj fenomen političke kulture nije puno ni istraživan. U Bosni i Hercegovini prevladava jedan miješani oblik političke kulture i to parohijalno-podaničke kulture. Prije nego što pojasnim fenomen političke kulture u Bosni i Hercegovini, važno je naglasiti da za razvoj političke kulture, tj.političke svijesti moraju postojati tri temeljna preduvjeta demokracije. Dakle, da bi sada građani BiH imali priliku razvijati svoju političku svijest, oni moraju imati riješenu egzistenciju. Nema razvoja političke kulture, odnosno političke svijesti ako su ljudi zabrinuti za svoju egzistenciju. Ukoliko nisu riješili svoju egzistenciju, oni nemaju niti priliku razvijati svoju političku kulturu. Veliki problem Bosne i Hercegovine je njena trenutno vrlo loša gospodarska situacija. Gospodarski rast pomaže razvoju političke kulture, ali on mora dovesti do promjena u socijalnoj strukturi da bismo onda imali promijene u političkoj kulturi. Znači, temeljni problem Bosne i Hercegovine kada govorimo o političkoj kulturi, tj.političkoj svijesti jest loša gospodarska situacija. Onaj čovjek koji nije u mogućnosti prehraniti svoju obitelj nema ništa u konačnici od velikih demokratskih prava.

Znamo da parohijalnu političku kulturu karakterizira nepostojanje svijesti o političkim procesima, podaničku neformiran kritički odnos prema vlasti, a participativnu karakterizira znanje o političkim procesima i spremnost na sudjelovanje u politici. Ako pođemo od ovih stavki, možete li nam objasniti na koji način je moguće doći do mijenjanja, odnosno razvijanja političke kulture?

Politička kultura se može mijenjati. Želim još jednom naglasiti da je za mijenjanje političke kulture važan gospodarski rast i napredak, ovaj napredak treba dovesti do mijenjanja socijalne strukture što dovodi i do promjene političke kulture.

Zašto države, osobito tranzicijske u Europi, koje imaju isti ili sličan  politički sustav nisu jednako ili barem približno jednako demokratske? Primjerice Poljska i Češka su konsolidirane već 1995. godine, a  zemlje jugoistočne Europe još uvijek nisu. Kako to objasniti?

To je područje političko-kulturalnog pristupa politici, odgovori su upravo u ovome pristupu. Taj dio Europe koji ste spomenuli, Poljsku i Češku, kulturološki je odredila pripadnost kršćanstvu, ti su dijelovi Europe pripadali Habsburškoj monarhiji koja je kako-tako ipak funkcionirala u nekim zakonitostima, a dio jugoistočne Europe je pripadao području na kojem su se sukobljavale tri civilizacije, dakle tri velike vjere, na tim prostorima su bili česti oblici despotske vladavine i oni su na neki način oblikovali živote ljudi na tome prostoru.

Razgovarala: Jelena Perković

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?

Mišljenje

doc. dr. sc. Marko Odak, prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista