Na nagovor moje mudre supruge, odlučio sam se promijeniti posao.

Dugo sam se kolebao, ali ona me nagovorila da odem u tu firmu, predam životopis i napokon se riješim napornog posla u građevinarstvu.

Iako nisam navikao na pisanje molbi za posao, napisao sam životopis u kojem sam malo uljepšao opis svojih radnih iskustava (naravno, nisam lagao) i predao ga u firmu.

Nakon nekog vremena, pozvali su me na razgovor.

Do tada, na svim razgovorima za posao samo sam rukovao s poslodavcem radi dogovora o cijeni rada, ali ovaj put su mi postavljali drugačija pitanja, poput:

Da li vam odgovaraju uvjeti rada?
Jeste li zainteresirani za učenje i sticanje novih vještina?
Imate li neke prijedloge za nas, itd.

Bilo mi je to malo čudno, ali sam shvatio da je vlasnik firme stranac.

Kada su mi dali ugovor da potpišem, direktor me upozorio da prvo pročitam prije potpisa.

Nisam ništa rekao, jednostavno sam pročitao i potpisao ugovor, jer nisam imao potrebe sve detaljno čitati.

Kad je vlasnik došao u posjetu, pružao je ruku svim radnicima kao znak poštovanja, što je bilo novo iskustvo za mene.

To me navelo na razmišljanje o ispravnosti takvog odnosa na poslu.

Nakon samo nekoliko mjeseci, ponuđen mi je godišnji odmor, što me iznenadilo jer nisam navikao da poslodavac toliko vodi brigu o radnicima.

Nakon svih tih situacija, shvatio sam da ne mogu raditi u takvom okruženju i dao sam otkaz.

Odluka je pala nakon što su mi uručili božićnicu, jer mi nije bilo jasno zašto bi mi se zahvaljivali na savjesnom radu kad je to bila moja obaveza prema njima.

Mislim da je ispravno da radnik bude zahvalan poslodavcu koji mu isplaćuje zaradu za njegov rad.

Zaključio sam da ne mogu funkcionirati u tom sistemu i odlučio sam tražiti nešto drugo.

Dinko Grgić

Izvor: ( relax-portal.info / Treci.ba )