Piše: fra Željko Barbarić/Pretežno vedro/FB
U ovim turbulentnim danima nisam uspio sjesti i napisati par riječi zbog manjka sna i prehlade. Život u Svetoj zemlji je kao vožnja rollercoasterom: emocije se mijenjaju brzo. Bez obzira na sve izazove, živimo i dobro smo…
Jučer sam propovijedao o rollercoasterima života u Svetoj zemlji. Emocije se brzo mijenjaju, od straha do radosti. Nakon raketnog napada, svi se pitaju jesam li dobro. Da odgovorim jednom za svagda – živ sam i dobro se osjećam. Molitva mi pomaže da ostanem smiren…
Prošla noć je bila puna straha, uz zvuk proturaketnog štita i leta zrakoplova. Zamalo sam ostao budan cijelu noć, no ipak sam uspio zaspati. Sutradan je bio poseban dan, s đakonskim ređenjem. Osjetio sam podršku svoje fratarske obitelji. No, i pored svega, rat traje već šest mjeseci…
Nakon raketnih napada, odlazim na misu u Grob, simbol nade i Života. Neka nade uvijek ima… Ne znam što nosi budućnost, ali živimo dan po dan, moleći se za mir i nastojeći živjeti normalnim životom uprkos svemu oko nas…
Molim za mir u Jeruzalemu, iako se čini daleko. Trebamo naći način da živimo u miru i dopustimo drugima isto. Neki put se pitam zar nam nije dosta ratova… Gospode, pomiluj…
Objava Fra Željko Barbarić iz Jeruzalema: “Zar nam nije dosta više ratova…” pojavila se prvi put na Tomislav City.
Izvor: ( tomislavcity.com / Treci.ba )
