Fra Pavo, sin Ivice i Danice Kudić-Šarić r. Dedić rođen je 5. svibnja 1941. na Gmićima, pored Prozora. Osnovnu školu završio je u Prozoru (1948. – 1956.), a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956. – 1960.). Kao redovan student Franjevačke teologije u Sarajevu završio je deset semestara (1961. – 1966.). U novicijat ga je primio provincijal fra Boris Ilovača u Kraljevoj Sutjesci 14. srpnja 1960. U istom je mjestu 15. srpnja 1961. pred njim položio i prve zavjete, a doživotne je položio pred provincijalom fra Vjekoslavom Zirdumom u Sarajevu 25. listopada 1964. Sve stupnjeve svetog reda podijelio mu je nadbiskup Marko Alaupović u crkvi sv. Ante na Bistriku u Sarajevu: subđakonat 13. ožujka, đakonat 4. travnja i prezbiterat 2. svibnja 1965. Mladu misu proslavio je u Prozoru 11. srpnja 1965.

Pastoralno djelovanje u službi župnog vikara započeo je u župi i samostanu Kreševo (17. lipnja 1966. – 24. travnja 1967.), a nastavio u Kraljevoj Sutjesci (24. travnja 1967. – 28. srpnja 1970.). Samostanski i župni vikar je na Šćitu u Rami (28. srpnja 1970. – 8. svibnja 1971.) te župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju (8. svibnja 1971. – 4. studenoga 1972.) i Tuzli (4. studenoga 1972. – 25. svibnja 1973.).

Jedno trogodište obnašao je i službu župnika u Svilaju (25. svibnja 1973. – 19. lipnja 1976.). Ondje je svojom iskrenošću i neposrednošću, kako bilježi fra Andrija Zirdum, osvojio župljane. On, Brđo, kako su ponekad Posavljani zvali ljude iz unutrašnjosti, došao je u ravničarski kraj, među ljude drugačijeg mentaliteta. U početku je otresao ušima, ali je ubrzo i tu postao i ostao svoj. Prvih nedjelja u Svilaju, uvidjevši kako malo muškaraca dolazi u crkvu, otišao je poslije mise u kavanu i ondje ih našao. Sjedio je s njima, razgovarao i šalio se, a na polasku im je rekao: „Ako vi ne budete dolazili u crkvu, ja ću drugu nedjeljnu misu držati ovdje, a ne u crkvi.“ To nije pomoglo, ali je ljudima postao bliži.

Pastoralno djelovanje u službi župnog vikara započeo je u župi i samostanu Kreševo (17. lipnja 1966. – 24. travnja 1967.), a nastavio u Kraljevoj Sutjesci (24. travnja 1967. – 28. srpnja 1970.). Samostanski i župni vikar je na Šćitu u Rami (28. srpnja 1970. – 8. svibnja 1971.) te župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju (8. svibnja 1971. – 4. studenoga 1972.) i Tuzli (4. studenoga 1972. – 25. svibnja 1973.).

Jedno trogodište obnašao je i službu župnika u Svilaju (25. svibnja 1973. – 19. lipnja 1976.). Ondje je svojom iskrenošću i neposrednošću, kako bilježi fra Andrija Zirdum, osvojio župljane. On, Brđo, kako su ponekad Posavljani zvali ljude iz unutrašnjosti, došao je u ravničarski kraj, među ljude drugačijeg mentaliteta. U početku je otresao ušima, ali je ubrzo i tu postao i ostao svoj. Prvih nedjelja u Svilaju, uvidjevši kako malo muškaraca dolazi u crkvu, otišao je poslije mise u kavanu i ondje ih našao. Sjedio je s njima, razgovarao i šalio se, a na polasku im je rekao: „Ako vi ne budete dolazili u crkvu, ja ću drugu nedjeljnu misu držati ovdje, a ne u crkvi.“ To nije pomoglo, ali je ljudima postao bliži.

Pastoralno djelovanje u službi župnog vikara započeo je u župi i samostanu Kreševo (17. lipnja 1966. – 24. travnja 1967.), a nastavio u Kraljevoj Sutjesci (24. travnja 1967. – 28. srpnja 1970.). Samostanski i župni vikar je na Šćitu u Rami (28. srpnja 1970. – 8. svibnja 1971.) te župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju (8. svibnja 1971. – 4. studenoga 1972.) i Tuzli (4. studenoga 1972. – 25. svibnja 1973.).

Jedno trogodište obnašao je i službu župnika u Svilaju (25. svibnja 1973. – 19. lipnja 1976.). Ondje je svojom iskrenošću i neposrednošću, kako bilježi fra Andrija Zirdum, osvojio župljane. On, Brđo, kako su ponekad Posavljani zvali ljude iz unutrašnjosti, došao je u ravničarski kraj, među ljude drugačijeg mentaliteta. U početku je otresao ušima, ali je ubrzo i tu postao i ostao svoj. Prvih nedjelja u Svilaju, uvidjevši kako malo muškaraca dolazi u crkvu, otišao je poslije mise u kavanu i ondje ih našao. Sjedio je s njima, razgovarao i šalio se, a na polasku im je rekao: „Ako vi ne budete dolazili u crkvu, ja ću drugu nedjeljnu misu držati ovdje, a ne u crkvi.“ To nije pomoglo, ali je ljudima postao bliži.

Pastoralno djelovanje u službi župnog vikara započeo je u župi i samostanu Kreševo (17. lipnja 1966. – 24. travnja 1967.), a nastavio u Kraljevoj Sutjesci (24. travnja 1967. – 28. srpnja 1970.). Samostanski i župni vikar je na Šćitu u Rami (28. srpnja 1970. – 8. svibnja 1971.) te župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju (8. svibnja 1971. – 4. studenoga 1972.) i Tuzli (4. studenoga 1972. – 25. svibnja 1973.).

Jedno trogodište obnašao je i službu župnika u Svilaju (25. svibnja 1973. – 19. lipnja 1976.). Ondje je svojom iskrenošću i neposrednošću, kako bilježi fra Andrija Zirdum, osvojio župljane. On, Brđo, kako su ponekad Posavljani zvali ljude iz unutrašnjosti, došao je u ravničarski kraj, među ljude drugačijeg mentaliteta. U početku je otresao ušima, ali je ubrzo i tu postao i ostao svoj. Prvih nedjelja u Svilaju, uvidjevši kako malo muškaraca dolazi u crkvu, otišao je poslije mise u kavanu i ondje ih našao. Sjedio je s njima, razgovarao i šalio se, a na polasku im je rekao: „Ako vi ne budete dolazili u crkvu, ja ću drugu nedjeljnu misu držati ovdje, a ne u crkvi.“ To nije pomoglo, ali je ljudima postao bliži.

Pastoralno djelovanje u službi župnog vikara započeo je u župi i samostanu Kreševo (17. lipnja 1966. – 24. travnja 1967.), a nastavio u Kraljevoj Sutjesci (24. travnja 1967. – 28. srpnja 1970.). Samostanski i župni vikar je na Šćitu u Rami (28. srpnja 1970. – 8. svibnja 1971.) te župni vikar u Gornjem Vakufu/Uskoplju (8. svibnja 1971. – 4. studenoga 1972.) i Tuzli (4. studenoga 1972. – 25. svibnja 1973.).

Jedno trogodište obnašao je i službu župnika u Svilaju (25. svibnja 1973. – 19. lipnja 1976.). Ondje je svojom iskrenošću i neposrednošću, kako bilježi fra Andrija Zirdum, osvojio župljane. On, Brđo, kako su ponekad Posavljani zvali ljude iz unutrašnjosti, došao je u ravničarski kraj, među ljude drugačijeg mentaliteta. U početku je otresao ušima, ali je ubrzo i tu postao i ostao svoj. Prvih nedjelja u Svilaju, uvidjevši kako malo muškaraca dolazi u crkvu, otišao je poslije mise u kavanu i ondje ih našao. Sjedio je s njima, razgov
Izvor: ( ramski-vjesnik.ba / Treci.ba )