U galeriji Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu večeras je predstavljena knjiga „Naš čovik“, književni prvijenac Nedžada Redžepagića, zbirka kratkih priča nadahnutih Tomislavgradom, njegovim ljudima i svakodnevicom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Predstavljanje je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo Napredak – Podružnica Tomislavgrad, koje je ujedno i nakladnik knjige. O interesu publike najbolje je svjedočila prepuna galerija, u kojoj se tražilo mjesto više.
Uz autora, o knjizi su govorili Marija Pavković Baković, urednica izdanja i predstavnica nakladnika, Snježana Redžepagić i Mate Kelava. Večer je bila posvećena pričama iz nekadašnjega Duvna, njegovu jeziku, ljudima i malim događajima koji s vremenom postaju dio zajedničkog pamćenja.
Marija Pavković Baković: „Knjiga je vrlo unikatna“
Večer je otvorila Marija Pavković Baković, koja je kao urednica izdanja imala važnu ulogu u nastanku knjige. Govoreći o suradnji s autorom, priznala je da je ovo jedna od knjiga na kojima nije imala mnogo uredničkog posla.
„Ovo je prva knjiga za koju nisam imala puno posla kao urednica“, kazala je Marija, dodajući kako prije susreta s Redžepagićevim tekstovima nije poznavala njegovu poetiku, ali ju je ugodno iznenadila. Knjigu je opisala kao vrlo unikatnu.
Njezine riječi upućuju na posebnost Redžepagićeva pripovijedanja, koje ne počiva na velikim događajima i dramatičnim zapletima, nego na prepoznatljivim ljudima, razgovorima i situacijama iz duvanjske svakodnevice. Upravo je u toj jednostavnosti, ali i u pažljivo oblikovanom jeziku, jedna od vrijednosti knjige.
Od lubenica na staroj pijaci do džudžana u kokošinjcu
Posebnu atmosferu predstavljanju dala je Snježana Redžepagić, koja je i moderirala večer. Svojim je interpretacijama publici približila književni svijet „Našeg čovika“, najprije čitanjem ulomka o prodaji lubenica i staroj tomislavgradskoj pijaci.
Nakon nje, dio priče pročitao je i sam autor, nastavljajući ondje gdje je Snježana stala. Tako je i jedan naizgled običan motiv – lubenica – postao povod za prisjećanje na nekadašnji grad i ljude koji su mu davali život.
U drugom ulomku u središtu je bio kokošinjac i misteriozna smrt kokoši, a pitanje tko ih je potamanio otvorilo je prostor za pojavu dobro poznatog lika iz narodnih predaja – džudžana. Takvi motivi pokazuju kako Redžepagić svakodnevne događaje pretvara u priče koje istodobno čuvaju lokalni kolorit i bude čitateljsku znatiželju.
Snježana Redžepagić istaknula je da je knjiga odraz autorove duše i energije te da rijetko kada ima osjećaj da istodobno predstavlja i knjigu i njezina autora s tolikom sigurnošću. Prema njezinim riječima, „Našeg čovika“ pisali su istodobno objektivni promatrač i tankoćutni liričar.
Osvrnula se i na trajnost priča, naglasivši da ovo nije kronika, nego stvarnost ljudi koji su živjeli u Tomislavgradu sedamdesetih godina. Premda su duboko ukorijenjene u lokalno iskustvo, priče mogu biti zanimljive i čitateljima koji ne poznaju Tomislavgrad jer govore o ljudima, njihovim slabostima, navikama i životnim situacijama koje nadilaze granice jednoga mjesta.
Mate Kelava: „Pripovijedi iskonskih duvanjskih korijena“
O knjizi je govorio i Mate Kelava, koji je pročitao svoju recenziju, posebno ističući njezinu povezanost s duvanjskim prostorom i ljudima koji su oblikovali njegovu kulturnu i društvenu povijest.
Redžepagićeve priče opisao je kao pripovijedi iskonskih duvanjskih korijena, naglašavajući njihovu ljudsku dimenziju i poruke koje iz njih proizlaze. Prema njegovim riječima, riječ je o pričama koje pozivaju čovjeka da ostane vjeran sebi, da ne iznevjeri ni Boga ni drugoga čovjeka te da u svakodnevnom životu prepozna ono što je doista važno.
Ivica Đikić o jeziku i atmosferi Duvna
Vrijednost knjige prepoznao je i Ivica Đikić, književnik, novinar i scenarist, koji je napisao recenziju djela koja se nalazi na koricama knjige.
Đikić je posebno istaknuo autentičnost jezika i atmosfere, odnosno način na koji Redžepagić oživljava govor Tomislavgrada i duh predratne bosanskohercegovačke provincije. Likove opisuje kao osebujne ljude čije sudbine odudaraju od svakodnevice tek toliko da postanu vrijedne pripovijedanja, ali i dalje ostaju uvjerljive unutar zatvorene sredine u kojoj žive.
Posebno mjesto u njegovu osvrtu zauzima jezik – ne samo lokalne riječi i izrazi nego i ritam rečenice, precizne slike i dijalozi kroz koje autor otkriva karakter svojih likova.
Priče koje vraćaju ljude i vrijeme
Govoreći o počecima svojega književnog rada, Nedžad Redžepagić ispričao je da je svoja sjećanja najprije objavljivao na Facebooku, gdje su nailazila na dobre reakcije čitatelja. Potom je pojedine priče počeo slati književnicima i dobivati pozitivne osvrte, što ga je ohrabrilo da ih nastavi pisati. Neke od prvih ideja za priče, kazao je, dolazile su mu i u snovima.
„Volio bih da ljudi, čitajući knjigu, prepoznaju sebe i likove u pričama“, poručio je autor, čije se pripovijesti oslanjaju na stvarna iskustva i osobe, premda književna obrada tim sjećanjima daje vlastiti oblik.
„Naš čovik“ donosi pogled na Tomislavgrad sedamdesetih i osamdesetih godina, na njegove svakodnevne prizore, razgovore, običaje i ljude koji su činili tadašnji društveni život. To nisu samo priče o prošlosti nego i pokušaj da se sačuva dio lokalnog pamćenja koji često ostaje izvan službenih kronika i velikih povijesnih događaja.
Kako je na kraju istaknula Snježana Redžepagić, sadašnjost ne čine samo ljudi koje danas susrećemo nego i oni kojih više nema, zajedno s njihovim pričama i događajima. A upravo je „naš čovik“ poveznica između nekadašnjeg i današnjeg Tomislavgrada, odnosno Duvna.
Slaven Nevistić / Tomislavcity
Objava Nedžad Redžepagić predstavio knjigu „Naš čovik“: Duvanjske priče iz prošlosti (FOTO/VIDEO) pojavila se prvi puta na Tomislav City.
