Fra Marko je danas govorio o čovjeku koji čuje suprotno od onoga što mu se kaže, stalno je nezadovoljan i mrmlja. Istakao je da su ljudi poput njega bili i u Isusovo vrijeme, ali i danas.

“Jesmo li mi negdje usput zaboravili pogledati, prvo u križ, u ogledalo. Dalje ne moramo gledati, ne treba nam. Jer, kad to dvoje vidimo, bit će nam jasno kakvi smo. Onda ćemo možda iza našeg mrmljanja čuti, ono što sveti Pavao veli Efežanima, opraštajte, vjerujte, budite uistinu pravi nasljedovatelji, prava djeca Božja”, poručio je fra Marko okupljenim vjernicima.

Od osnutka 1837. godine vodile su se matice krštenih, a trenutno je to najstarija sačuvana matica krštenih u ramskom kraju. Zbog rastućeg broja vjernika, ramski franjevci su osnovali novu župu. Pri kraju turske vladavine napravljena je nova župna kuća, poznata kao kapela, u Triešćanima 1855. godine.

Sve to vrijeme nije postojao nikakav plan gradnje crkve niti se ta potreba spominjala. Prostor “župne crkve” jednostavno je bio otvoreni prostor pod kestenom više od pola stoljeća.

Religioznost i svijest o crkvenom prostoru održavali su svećenici u Rami, iako prostor nije bio jasno definiran. Nedostatak crkve nije smetao vjernicima, već su se misari okupljali na otvorenom.

Na današnjoj proslavi misnog slavlja prisustvovali su mještani koji su rođeni na tom mjestu, a davne 1855. godine u župi Triešćani živjelo je 150 obitelji u 272 kuće s 1.098 župljana koje su služili franjevci.

Ime sela potječe od “trsja”, jer su se stanovnici bavili uzgojem vinograda. Mjesto je odabrano skrovito i nenastanjeno kako bi se izbjegli nepoželjni prolaznici i turski kabadahi.

Tko će najbrže pozvati pomoć

Uz svetu misu, organizirane su i tradicionalne igre poput bacanja kamena s ramena i potezanja konopa. Postojala je tradicija čuvanja misišta Triešćani od Turaka. Nedjeljna misa se ne bi počela dok ne bi stigli Breljaš, Ivandić i Kelava, poznati po svojoj hrabrosti u Donjoj Rami.

Smatra se da su oni osiguravali prolaz katolicima od Ustirame i Huduskog do Trišćana, a svoje kabanice bi objesili kod kapele kako misa ne bi bila ometana.

Kada bi se očekivali napadi turskih kabadahija, Ustramljani bi poslali momka u Trišćane da pozove ovu trojicu za pomoć. Maraton “Tko će najbrže pozvati pomoć” bio je popularna igra vezana uz ovaj događaj.

Danas se na misi u Triešćanima okupljaju obitelji iz župe Gračac, Topići, Pilipovići, Jakići, Spajići, Radići, Ivandići, Breljaši i Tolj.