Umirovljenik kaže dok ga supruga drži pod ruku: “Hajdemo platiti malo struje.”

Sjedim ispod njih u bašti jednog kafića na trgu. Nasmijem se toj jednostavnoj rečenici koja puno znači. Već smišljam priču. Stariji bračni par, djeca su otišla na studije, žive daleko od rodnog kraja. Redovno šalju novac jer im mirovina nije dovoljna.

Ljeto dolazi, obilaze roditelje, uživaju s unucima. Njihovi smijehovi me razvesele. Planiraju otići na more, odmoriti se. Livno je živo, puno ljudi, svi su sretni. Mi smo tu poslovno, ispijamo prvu pravu kavu nakon puta.

Uživam u ljepoti krajolika. Promet se smanjio od kad su autoputevi izgrađeni. Ljudi bježe iz ovih krajeva. Razmišljam o mogućnostima koje se ne koriste.

Umirovljenički par odlazi, a mi idemo prema parku. Spomenik časnoj sestri nedavno je postavljen. Radio Livno prenosi program na otvorenom. Nadam se više sreće za ove krajeve u budućnosti.

Mladi se vraćaju, imaju poslove, zarađuju dobro. Tu su i prekrasni prirodni resursi koji se ne koriste dovoljno. Volio bih živjeti ovdje.

Izvor: ( relax-portal.info / Treci.ba )