"Važna su uporišta medijske pismenosti: osobni položaj, raspoloživo znanje i praksa"

doc. dr. sc. Ivana Sivrić
"Važna su uporišta medijske pismenosti: osobni položaj, raspoloživo znanje i praksa"

Gost radijske emisije koju uređuju i vode studenti prve godine diplomskog Studija novinarstva bila je doc. dr. sc. Ivana Sivrić. U sklopu kolegija Mediji i odgoj kojeg izvodi, radi se praktična nastava, čiji je proizvod radijska emisija koja se sluša svakoga petka u jutarnjem terminu. Do sada su, uz mnogobrojne zanimljive goste, obrađene teme poput Radijsko novinarstvo, Dječji programi u medijima, Edukativno kazalište, Mediji i maloljetnička delikvencija, Djeca medija: od marginalizacije do senzacije, Obrazovna uloga novih medija, Obitelj i mediji, Mediji i djeca s teškoćama u razvoju i mnoge druge teme koje tek trebaju nastati. Jedna od  tema je i Cjeloživotno učenje i medijska pismenost o kojoj je govorila doc. Sivrić, čiji razgovor donosimo u pisanom obliku.

Što podrazumijevamo pod pojmom medijske pismenosti?

Iako se tumačenja pojma i koncepta medijske pismenosti razlikuju u ovisnosti od društva i konteksta u kojem se koriste, medijska pismenost se najčešće definira kao sposobnost pristupa medijima, razumijevanja i kritičke evaluacije različitih aspekata medija i medijskih sadržaja te ostvarivanja komunikacije u raznovrsnim kontekstima u suvremenom društvu, koje je obilježeno enormnim utjecajem, kako klasičnih, tako i novih medija. Ovaj koncept medijske pismenosti obuhvaća i nekoliko kompetencija i uporišta. Prije svega potrebna nam je tehnička kompetencija kao sposobnost pristupa medijima, kritička kao sposobnost razumijevanja i analize medijskih sadržaja, njihovog tumačenja i kritičkog vrednovanja te praktična kao sposobnost stvaranja medijskih poruka i upotrebe medija u svakodnevnom životu. Jako važna su i uporišta medijske pismenosti, a to su: osobni položaj- čine ga ciljevi i želje; raspoloživo znanje-koje nastaje sustavno, planirano i organizirano i vještine-pomoćna sredstva koja se stječu kroz praksu. Znanje odgovara na pitanje „što je što“, a vještine na pitanje „kako se nešto radi“. Te vještine su, metaforički rečeno, poput mišića. Što ih više koristimo, to su bolje, a ako ih ne koristimo gube na svojoj efikasnosti. Tek kombinacija spomenutih uporišta, vještina i kompetencija čini dio bez kojeg ne možemo izučavati i procjenjivati nivo medijske pismenosti.

Koliko smo medijski pismeni?

Otprilike onoliko koliko ulažemo u svoje znanje i obrazovanje. Mislim da nam mediji daju jasniji uvid i realniju sliku o tome koliko smo obrazovani kao društvo,  informirani, pismeni. Kada kažem pismenost, ne mislim samo na jednostavnu alfabetsku pismenost, već i na informiranost, znanje, funkcionalnije opismenjavanje (samoopažanje i uvid u vlastite mogućnosti).

Kada je riječ o cjeloživotnom učenju, vrijedi li i danas uzrečica da čovjek uči dok je živ? Možemo li ju primijeniti u svakodnevnom životu?

Naravno, sama riječ kaže-učenje cijeloga života. Pogotovo danas potrebna nam je široka i konstantna edukacija i usavršavanje da bismo bili konkurentni na tržištu rada. Spomenut ću samo Nacrt zakona o principima obrazovanja odraslih u Federaciji BiH, koji kaže da postoje tri vrste cjeloživotnog učenja, a to je  formalno (unutar odgojno-obrazovnog sustava), neformalno i informalno (samostalnog stjecanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina u svakodnevnom životnom- aktivno građanstvo). Angažman države ogleda se prije svega u unaprjeđenju ambijentalnih uvjeta potrebnih za razvoj medijske pismenosti, a u koje se ubrajaju medijski odgoj, zastupljenost medijske pismenosti u medijskoj politici, aktivnosti medijske industrije i nevladinih organizacija te dostupnost medija.

Medijska pismenost je tako posljednjih godina postala neizostavan dio medijske politike i medijske regulacije u Europskoj uniji. Ovdje poseban značaj ima odredba Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama koja od 2011. godine propisuje izvještavanje o stanju medijske pismenosti u zemljama članicama. Jasno je vidljiv trend u razvoju medijske pismenosti. Medijsku pismenost ne definiramo samo kao instrumentom za zaštitu djece i maloljetnika, medijskih konzumenata, nego i preduvjetom za građansku participaciju i instrumentom za prevladavanje digitalnog jaza.

Gledano iz bosanskohercegovačke perspektive, poseban značaj ima europski pristup medijskoj pismenosti, pri čemu se posebno izdvajaju dvije važne stvari. S jedne strane, Bosna i Hercegovina se zemljopisno nalazi u srcu Europe, te i njen obrazovni sistem i mediji čine dio europskog obrazovnog i medijskog prostora. S druge strane, Bosna i Hercegovina i u političkom smislu pripada Europi. Kao članica Vijeća Europe, UNESCO-a  obvezna je poštivati i štititi utvrđene standarde, a potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju na svom putu ka punopravnom članstvu u Europskoj uniji preuzela je i određene obveze. U te obveze ubraja se i obveza izvještavanja o stanju medijske pismenosti. U svako slučaju, medijska pismenost spada u dio obveza Nacrta zakona o principima obrazovanja odraslih u Federaciji BiH te cjeloživotnog učenja kao uvjeta osobne participacije u širokoj društvenoj zajednici, ali  i obveze društva.

Koliko mladi danas vremena provode prateći medije i postoje li odstupanja s obzirom na vrstu medija?

Naravno, postoje odstupanja kada govorimo o korištenju medija i vrsti medija koje mladi najčešće koriste. Ovdje bih vam mogla govoriti o svjetskoj ili europskoj politici i strategiji, ali mislim da je važnije govoriti o onom što je kod nas prisutno na lokalnoj razini. Prošle godine smo radili istraživanje koje je provedeno na području HNŽ-a u osnovnim i srednjim školama. Ono  jasno pokazuje konstantni trend uporabe televizije kao najgledanijeg medija koji stoji rame uz rame, zadnjih godina sa Internetom. Postoje manja odstupanja na osnovu spola, doba (osnovna/srednja škola), prebivališta (ruralna, gradska sredina) i usmjerenja (gimnazija/strukovna škola), ali pokazatelji su takvi da djeca svakodnevno više od tri sata provode pred televizijom, a isto toliko, ako ne i više, pred Internetom. Prema tome, simultano koriste medija svakodnevno šest i više sati. Stoga je jasno zašto se onda istražuju utjecaji i uloga medija u društvu i zašto je ta tema uvijek prisutna i aktualna.

Koliko je po vašem mišljenju napredak tehnologije doprinio medijskoj pismenosti i kakva je razlika nekada i sada?

Kroz povijest koncept medijske pismenosti se mijenjao. Tako smo imali, prije svega, tiskane medije koji su predstavljali ograničen pristup informacijama, dok je današnji koncept otvoren i neograničen prvenstveno uporabom Interneta. S druge strane, cilj učenja je bio usvajanje znanja, a danas je to usvajanje vještina (svladavanje računalne tehnologije, analize, procjene, sudjelovanje u medijima). Do kraja 20. stoljeća pomoćna pomagala su bila olovka, papir, usmena predaja znanja, a danas su to multimedijalna i tehnološka sredstva. Stjecanje kompetencija i obrazovanje je bilo ograničeno prostorom (učionicom) te su se koristili tiskani materijali za prenošenje znanja. Za usporedbu s tim vremenom, danas je učenje otvoreno u prostoru i vremenu, a kako bismo stjecali znanja najčešće se pored tiskanih materijala koristimo u nastavi i tehnološkim pomagalima. Stoga, zaključak jest da je napredak tehnologije doveo i do toga da se današnja medijska pismenost mijenja i napreduje rapidno, svakodnevno, gotovo na dnevnoj razini sukladno razvoju dostupne nam tehnike i tehnologije.

Razgovarao: Martin Ćorić

Uredništvo zadržava pravo cenzure u slučaju govora mržnje ili nepristojnog i neprikladnog govora.

Anketa

Koji medij najčešće pratite?
Studentski radio Live streaming
KLIKNI I
SLUŠAJ
Konekcija nije uspostavljena
Studentska
televizija
(youtube
channel)
Studentski
prilog
večernjeg
lista

Vrijeme u Mostaru

Weather in

  • Pretežno oblačno
  • Temperature: 20°C